Ne vidim zašto se netko cudi što uredenje jednog kvadrata WC-a košta cetiri tisuce eura, ustvrdila je prije nepune cetiri godine tadašnja gradonacelnica Dubrovnika Dubravka Šuica, otvarajuci miniseriju bizarnih afera koje se ticu gradnje basnoslovno skupih zahoda diljem Hrvatske.
Za uredenje 16 kvadrata zahoda u zgradi dubrovackog poglavarstva tad je placeno 470 tisuca kuna. Kako to vec biva kad su u pitanju bizarnosti skupo placene našim novcem, cijela se Hrvatska zgražala nad Šuicinim rasipništvom, ali vrijeme je pokazalo da je cijena uredenja njezinog WC-a, u koji ce, govorila je, dolaziti kraljevi, princevi i premijeri koji posjete Dubrovnik, prava sitnica.
Iznos od 450 tisuca kuna, koliko je Šuica platila uredenje 16 kvadrata gosparskog zahoda, ne bi bio dovoljan valjda ni za plocice dvaju zahoda koje je na odmorištu Mosor, na dionici autoceste Dugopolje - Ravca, gradio konzorcij domacih gradevinskih tvrtki sa splitskim Konstruktorom na celu.
Gradnju i uredenje dvaju zahoda, objavio je u utorak Vecernji list, domaci konzorcij od HAC-a je naplatio 3,5 milijuna kuna. Za ovaj iznos u Zagrebu se može kupiti minimalno šest dvosobnih stanova. U Hrvatskim autocestama nisu imali primjedbu na cijenu, nego su uredno isporucili fakturirane milijune.
Zanimljivo je da je osnovni ugovor predvidao da ce gradnja dvaju zahoda uz autocestu stajati 576.900 kuna, ali kad su izgradeni - ispostavilo se da su gotovo sedam puta skuplji od planiranog. Oba zahoda na autocesti po troškovniku su trebala imati pet WC školjki, cetiri pisoara i šest umivaonika.
Medutim, konzorcij domacih tvrtki HAC-u je u svibnju 2007. godine ispostavio zahtjev da mu se odobre nepredvideni radovi u iznosu od tri milijuna kuna, što je Mario Crnjak u svojstvu predsjednika Uprave HAC-a prihvatio. Nepredvideni troškovi o kojima govorimo odnosili su se, izmedu ostalog, na školjke, pisoare i umivaonike.
Bivšu gradonacelnicu Dubrovnika odavno je zasjenio i zagrebacki gradonacelnik Milan Bandic, cija administracija je platila 1,5 milijuna kuna za gradnju dvaju montažnih zahoda na tramvajskom okretištu Dubec.
- Jedino što imam zamjerku, ako je sve napravljeno u skladu sa zakonom i procedurom, jest da moje prijateljice - kumice iz Cucerja - moraju završiti informaticki tecaj da bi ušle u taj WC. To mene muci. To je moj odgovor na vaše pitanje, odgovarao je gradonacelnik Bandic na pitanja o "zlatnim" WC-ima. Smetalo mu je, naime, što na ulazu u montažni WC, placen koliko bi koštala dva trosobna stana u Zagrebu, na engleskom piše - "push".
Nekoliko dana kasnije otkrit ce se da je u gradnji WC-a participirala i gradevinska tvrtka koju vodi covjek koji je s Bandicevom obitelji u kumskim odnosima.
Podvucemo li crtu pa zbrojimo iznose za gradnju tri WC-a u Dubrovniku, Zagrebu i odmaralištu Mosor, dobit cemo cijenu od 5,5 milijuna kuna. Za 5,5 milijuna kuna, po tržišnim cijenama kakve su na snazi u Zagrebu, glavnom gradu Hrvatske, moguce je kupiti deset dvosobnih stanova. Za 5,5 milijuna kuna, kako vidimo, moguce je izgraditi i tri WC-a, ali na takvo što novac bi utrošili samo pijani milijunaši i siromašna država Hrvatska.