Sveti Patrik, zaštitnik Irske i Iraca, svake se godine 17. ožujka, i to od sedamnaestog stoljeća, slavi ne samo na najzelenijem otoku, već diljem svijeta. Jedini je to svetac kojemu je pošlo za rukom objediniti dvije naizgled nepomirljive stvari - vjeru i pivo.
Uz tradicionalnu irsku glazbu, jedan od najvažnijih simbola Irske, uz Guinness, viski i Irish coffee, je gulaš. Dosta je jak (bit će da su se u povijesti njime hranili rudari) te pomaže da se ne izgubi bitka s pivom - nacionalnim pićem Iraca.
Obilježje proslave sv. Patrika su i rado viđeni, pa i turistički eksploatirani keltski križevi, koji su prema legendi nastali tako da ih je svetac umetnuo u Sunce, za koje je znao da ga pogani koje je trebao preobratiti iznimno štuju. Spajajući krug s križem dobio se danas prepoznatljiv oblik keltskog križa.
Što se tiče djeteline, je'l uopće potrebno napisati da je vežemo uz Smaragdnu zemlju, a kod starih je Kelta, kao simbol ponovnog rađanja i proljeća, bila sveta biljka. Njenim je listovima sveti Patrik objašnjavao simboliku Svetog Trojstva.
Irska glazba i ples su nešto posebno, uvukli su se u srca mnogih, pa i riječke skupine Belfast food, koja je prepjevom irske tradicionalne pjesme i njenim prijevodom u "Šporki stari grad" oduševila mnoge.
No, tko je bio sv. Patrik? Prema predaji je kao šesnaestogodišnjak otet u Britaniji i prodan u ropstvo u Irsku gdje je postao pastir. Zanimljiv je i podatak da mu ime nije bilo Patrick, već Maewyn Succat. Mladi muškarac živio je iznimno usamljenički, pa je možda i to razlog što zarana otkriva vjeru te vrijeme počinje provoditi u molitvi.
Nakon dvanaest godina uspio je pobjeći s farme i vratiti se u svoju domovinu u kojoj postaje biskup. Papa ga nedugo potom ponovno šalje u Irsku kao misionara, u kojoj on brojne bezbožnike obraća na kršćanstvo i postaje omiljen u narodu. Zahvaljujući svojem uzornom životu, predanom misionarstvu i čudima s otoka je, prema legendi, istjerao zmije i ostale otrovne životinje te je proglašen svecem i zaštitnikom Irske.
Na Dan. sv. Patrika, 17. ožujka, irske obitelji tradicionalno idu u crkvu. Korizmeni post se taj dan prekida te ljudi plešu, piju i jedu tradicionalna irska jela. (Pripremila N. ORLOVIĆ RADIĆ)
CIJELI TEKST PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU