U organizaciji Istarske glazbene scene mladih i Arheološkog muzeja Istre, u uvijek dojmljivom prostoru Svetih srca, u srijedu navečer održan je koncert klasične glazbe koji je pažljivoj publici predstavio kontratenora Leandra Marziottea i Diega Leverića, svirača renesansne lutnje i teorbe.
Koncert je održan u ovome terminu umjesto za Silvestrovo, budući da će tada ovaj prostor biti zauzet izložbom. Program je bio usredotočen na djela iz kasne renesanse i dijelom i na ona barokna, a urugvajski kontratenor i rovinjski svirač lutnje i teorbe, proveli su publiku glazbenom šetnjom dionicama autora kao što su Kapsberger, Dowland, Caccini i Monteverdi, koji je možda široj publici i najpoznatiji od predstavljenih skladatelja.
Simbioza glasa i ovih instrumenata bila je dojmljiva, uvela je publiku u jednu sanjarsku atmosferu, gotovo ih hipnotiziravši svojim notama. Marziotte je pokazao vrlo dobre glasovne mogućnosti, odnjegovani glas te široki vokalni raspon, u stanju izvesti vrlo solidno ove zahtjevne kasnorenesansne dionice. Leverić je pak dočarao sugestivan zvuk renesansne lutnje i teorbe, koje pulska publika nema tako često mogućnosti čuti.
Lutnja je instrument koji ima nježan i profinjeni zvuk, koji je u prostoru Svetih srca zvučao još dojmljivije, posebice imajući u obzir odabir autora i glazbenih dionica. Teorba je žičano trzalačko glazbalo iz porodice lutnji. Razvijena vjerojatno u Italiji, prvi se put spominje 1544. I kroz povijest, visina tonova mijenjala se prebiranjem i pritiskivanjem žica prstima na hvataljku. U početnom stadiju razvoja postojao je padovanski i rimski tip teorbe, a dionice za ovaj instrument stvaralo je više istaknutih skladatelja, od kojih je najpoznatiji Händel.
No, cjelokupni preksinoć predstavljeni repertoar izvrsno je zvučao na tim instrumentima, dakako obogaćen glasovnom interpretacijom urugvajskog umjetnika koji je prvi put nastupio u Puli.
Pozdravne je riječi u ime domaćina uputila organizatorica Vesna Ivanović Ocvirk. (V. BEGIĆ)