Zadnjih dvadesetak godina na ovim prostorima nije bilo najsjajnije razdoblje za industriju pa je logično da je patiti morao i industrijski dizajn. Dizajn podrazumijeva idejno rješenje koje međutim smisao pronalazi tek u serijskoj proizvodnji, materijalizaciji i masovnoj upotrebi. Danas međutim taj termin u stanovitom smislu priziva i dozu elitizma. O tome kako je biti industrijski odnosno produkt dizajner u zemlji krajnje reducirane industrijske baze i kulture, razgovaramo sa Svenom Jonkeom, članom hrvatsko-austrijskog dizajnerskog kolektiva Numen/For Use, koji radi na području scenografije, industrijskog dizajna, dizajna interijera i konceptualne umjetnosti.
– Kasnih 90-ih kada smo tek počinjali, rasulo poslijeratne Hrvatske bilo nam je jasan poticaj za neodgodiv izlazak pred međunarodnu konkurenciju i ozbiljne proizvođače. Međutim istovremeno je upravo taj izostanak konkretne baze i razvijenog sustava kod kuće djelovao i kao svojevrsni izazov da sami pokušamo definirati stvari iz nule – što je mogućnost koju nikada ne nude zasićena i razvijena tržišta, odavno premrežena interesima velikih igrača. Tako smo već 2005., paralelno s radom za talijanske proizvođače, u Hrvatskoj pokrenuli ELEMENT, lokalno proizvedenu kolekciju namještaja od masivnog hrasta. Fokus je bio na korištenju pristupačne domaće sirovine – hrasta lužnjaka, te na kvalitetnoj izradi i minimalnoj, reduciranoj formi. Kolekcija funkcionira potpuno low-profile, bez troškova za prezentaciju, showroome i reklame, zbog čega je uspjela zadržati financijsku dostupnost.
Kroz iskustvo s inozemnim tvrtkama uvidjeli smo da za plasiranje dizajnerskog produkta nije potrebno imati vlastiti proizvodni pogon ili razvijenu industriju namještaja na državnom nivou, dovoljno je osmisliti proizvod i dati mu karakteristike branda, a sam lokus proizvodnje zatim postaje sporedan i zamjenjiv. Jedina suvisla strategija koja hrvatskim proizvođačima danas preostaje jest koncentrirati se na kvalitetu koristeći lokalne resurse i tehnologije, inače se praktički nemoguće boriti s azijskom hiperprodukcijom ili Ikeom. Naša je industrija namještaja propala upravo zato što se naivno usmjerila na jeftinu i nekvalitetnu proizvodnju da bi zatim bila glatko pregažena od superiorne globalne konkurencije.
- S nestankom proizvodne baze sve više nestaje i srednji sloj koji je de facto publika za solidan dizajnerski serijski proizvod. Je li to razlog da standardizirani dizajn, da ga tako nazovemo, postaje nešto elitno u našim glavama, jer si ga bivši srednji sloj više jednostavno ne može priuštiti?
– Kvalitetan dizajn je nažalost postao jako skup u odnosu na jeftinu, dislociranu, potrošnu produkciju. Mi smo navikli na jeftin proizvod baziran na kapitalističkoj eksploataciji trećeg svijeta – zato sve lokalno i kvalitetno ima konotaciju elitnog.
Normativ produkt dizajna danas je Ikea koja savršeno reflektira suvremenu sklonost promjeni i dopadljivim, privremenim rješenjima. Ljudi su prestali gledati komad namještaja kao dugoročnu investiciju i traže instantno zadovoljenje potrošačke želje. (A. DRAGOJEVIĆ MIJATOVIĆ/NL)
CIJELI RAZGOVOR PROČITAJTE OVDJE.