Težnje i utjecaji Katolicke crkve na hrvatsko-slovensko granicno pitanje u razdoblju od 1945. do 1978. bili su tema predavanja povjesnicara dr. Stjepana Trogrlica na Sveucilištu Jurja Dobrile u sklopu druge veceri programa Dana Matice hrvatske, koji u Puli završavaju u cetvtak.
- Katolicka crkva u Istri, odnosno hrvatske klerikalne strukture s apostolskim administratorom mons. Dragutinom Nežicem svoje su reakcije na pitanje granice, odnosno hrvatskog teritorija u Istri, imale prilikom slovenskog pomicanja granice južno od Dragonje, a period je to izmedu 1943. i 1944. godine, kada se dešava kapitulacija Italije, a sporovi oko tog pitanja traju sve do Pariške konvencije, porucuje Trogrlic.
U vrijeme od 1947. do 1955. bilježi se ostvarenje težnji odredenih ciljeva slovenske strane, no Crkva pritom zadržava svoju jurisdikciju na podrucju triju kapelanija. Sporan teritorij na koji upozorava Crkva odnosi se na 17 sela koja su dogovorom izmedu dviju država pripala Sloveniji nakon što su se njihovi stanovnici izjasnili kao pripadnici slovenskog naroda.
Trogrlic se osvrnuo i na Osimski sporazum, izjavu Hrvatskog sabora o pripadanju hrvatskih sela Sloveniji, a uslijed kopanja kanala sv. Odorika 1955., 1956. godine. - I tada je ponudeno tamošnjem stanovništvu da se izjasni o nacionalnoj pripadnosti i oni se odlucuju za slovensku, kaže Trogrlic i dodaje da je to provodenje trebalo suglasnost Narodne skupštine u Beogradu, kada se opet javljaju istarski svecenici, koje hrvatski politicar Josip Šestan optužuje za rad protiv naroda iako, veli, priznaje da ta hrvatska sela pripadaju hrvatskom teritoriju.
Referirajuci se na razmatranja sociologa Ivana Rogica, Trogrlic zakljucuje da je tadašnja državna vlast vecu pažnju i brigu posvecivala "odgovornom ponašanju i aktivnom djelovanju hrvatskog svecenstva, nego gubitku hrvatskih sela, što je rezultiralo bijegom od suverenosti".