Osnovna škola Šijana i Mjesni odbor Šijana danas su, četvrtu godinu za redom, obilježili svoj dan originalnim zajedničkim projektom, naslovljenim Odjeci našeg kraja. U prostorima škole gostovao je ugledni povjesničar Miroslav Bertoša, profesor emeritus Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli. Bertoša je znanstveni savjetnik i redoviti sveučilišni profesor u trajnom zvanju koji predaje i na Hrvatskim studijima u Zagrebu i doktorskome studiju u Dubrovniku, autor je 18 knjiga i oko devetsto drugih bibliografskih jedinica, pretežno izvornih znanstvenih radova, član je suradnik HAZU-a, dobitnik Državne nagrade za znanstveni rad "Bartol Kašić" i Nagrade Grada Pule za životno djelo. Osmašima i drugim gostima predstavio se, međutim, kao nekadašnji polaznik njihove škole, tadašnje Francesco Petrarca (kasnije Neven Kirac), vješto ih, živopisno i duhovito, kroz anegdote, poveznice i logične zaključke prebacujući u 1947. godinu, kad je na istom tom mjestu on bio devetogodišnji školarac.
- Nemojte očekivati da ću vas osloviti s "draga djeco". Mislim da djeca ne postoje. Sjećam se da me kao trogodišnjaka ili četverogodišnjaka užasno nerviralo kad bi mi rekli da sam dijete. Nitko nije dijete. Svaki je čovjek individua i ima svoju osobnost koju projicira u svijet oko sebe, iznenadio je i odmah u početku privukao pažnju učenika Bertoša.
Priznao je, zatim, da je u OŠ Šijana posljednji put kročio 1953, mada je kasnije ovdje vozio svoju djecu i čekao ispred zgrade da im završi nastava. Uslijedila je priča o školskim danima od prije sedamdesetak godina. Tada je upravo završila angloamerička uprava i mnogobrojni su Puležani otišli u egzodusu, ostavivši grad gotovo prazan. Disciplina u školi je bila izuzetno stroga, učitelji su "znali baš sve", mada to nije uvijek bilo realno, a za igranje s vršnjacima trebalo je znati dominantan istrovenetski puležanski govor koji nije talijanski jezik, kako su kasnije razočarano otkrili dječaci, gledajući kaubojski film u kojemu nije bilo njihovih junaka iz igara "indiana" već su spominjani "pellerossa". Bertoša nije izostavio ni kazne (koje nisu davale željene rezultate) i uključivale su klečanje na kukuruzu i udarce šibom po dlanovima te činjenicu da nije bilo udžbenika, pa je sve trebalo zapisivati, a nespretne greške koje su se tako potkradale danas izazivaju slatki smijeh. Na koncu je, odgovarajući na pitanje učenika, otkrio da je povjesničarom postao zahvaljujući avanturama Barona Munchausena, koje su u obliku stripa raspirivale njegovu maštu petogodišnjaka.
Okupljene učenike, profesore i djelatnike škole, članove Mjesnog odbora Šijana i goste, među kojima su bili bivši učenici, a današnji renomirani povjesničari Robert Matijašić, Klara Buršić Matijašić i Slaven Bertoša, pozdravili su ravnateljica škole Alma Tomljanović, predsjednik MO-a Alen Drandić i voditeljica projekta Odjeci našeg kraja, profesorica povijesti Marija Belullo. Odjeci našeg kraja su dio kurikuluma OŠ Šijana. Prema tom projektu svake godine gostuje jedna poznata osoba koja je nekad pohađala ovu školu, a dosad su to bili Vesna Nežić Ružić, Daniel Načinović i Gualtiero Mocenni. Slijedi ostvarivanje integracijskih sadržaja iz različitih predmeta, pa su ove godine učenici osmih a i b razreda u sklopu lektire čitali Bertošinu knjigu "Kruh, mašta & mast" i proširili svoje znanje iz hrvatskog jezika i (zavičajne) povijesti. Uz profesoricu Belullo, vodile su ih i profesorice hrvatskog Branka Cvek i Biserka Butković Mrdeža. (K. FLEGAR)