"U zadnjih deset godina ubojstva i samoubojstva unutar obitelji u Hrvatskoj poprimaju razmjere epidemije. Puno je faktora u igri, a najviše psihosocijalnih. Vidimo u kojim uvjetima ljudi žive, bez posla su, odaju se alkoholu, drogi, prostituciji, a sve su to cimbenici koji utjecu na porast obiteljskog nasilja. Kao što je Erich Fromm kazao - nije bolestan pojedinac, vec društvo. Trebalo bi poraditi na prevenciji, po principu bolje sprijeciti nego lijeciti. No, postavimo li pitanje koliko društvo radi na suzbijanju, odgovor je - ništa ili gotovo ništa."
Tim je rijecima psihijatar prof. dr. sc. ?ulijano Ljubicic - predstojnik Klinike za psihijatriju KBC-a Rijeka, koji o problemu samoubojstva predaje na Medicinskom fakultetu u Rijeci - zakljucio naš razgovor o fenomenu obiteljskih ubojstava, koji smo s njim vodili potaknuti tragicnim slucajem u Vodnjanu, u kojem je otac nožem ubio petogodišnjeg sina, a zatim presudio i sebi.
Minoriziranje simptoma
Ovog smo psihijatra rodom iz Istre, koji je obavio brojne forenzicne ekspertize ubojstava i nasilja vezanih za obitelj, pitali da nam objasni kako je moguce da osoba na psihijatrijskom tretmanu pocini tako strašan zlocin i to nakon što je dva puta bila hospitalizirana, a na posljednjem pregledu samo mjesec dana ranije. Ljubicic je rekao da ce odgovoriti na naša pitanja s tim da ne želi posebno komentirati vodnjanski slucaj jer je s njim upoznat ovlaš i to samo putem medija.
- Siguran sam da su moji kolege u Puli ucinili sve što su mogli. Nažalost, život ne mogu vratiti. Unatoc dijagnostickim kriterijima po kojima procjenjujemo je li pacijent suicidalan ili homicidalan, postoje slucajevi kada u tome ne uspijemo. Primjerice, u 20 godina tisucu je pacijenata pocinilo samoubojstvo nakon što je otpušteno iz bolnica, ali rijec je o jednom pacijentu na njih 3.000. Nije uvijek moguce postaviti pravu dijagnozu, posebice što je rijec o nepredvidljivoj populaciji. U psihijatriji postoji fenomen kad pacijenti povecavaju svoje simptome, dok ih pravi duševni bolesnik uvijek minorizira, želi sebe predstaviti zdravim, a svijet oko sebe doživljava bolesnim. Postoje razne metode kako to prepoznati, a opservira li psihijatar pacijenta dulje vrijeme, sigurno su mu vece šanse otkriti odredenu psihopatologiju.
- Je li istina ili spekulacija da ulicama šecu potencijalni ubojice jer bolnicama nedostaje sredstava i prostora za njihov prihvat?
- Negiram takve pretpostavke. Ukoliko osoba dode samo s mislima o samoubojstvu, moramo je hospitalizirati cak i ako to odbija. Isto tako imamo li naznake, saznanja ili podatke drugih ljudi da osoba prijeti ubojstvom unutar obitelji ili se nasilno ponaša, takoder je prisilno hospitaliziramo. Sustav prisilne hospitalizacije pokrece se preko Županijskog suda. Zakon o zaštiti mentalnog zdravlja jasno propisuje da treba hospitalizirati osobu koja ugrožava svoja ili tuda prava i interese. Lijecnik postupa po ovom zakonu, naravno, ako sam ima takva saznanja ili dobije podatke od drugih.
- Kada otpuštate takve pacijente? Je li jednostavno pod nazorom držati bolest kada napuste bolnicu?
- Kada otpustiti pacijenta, krucijalno je pitanje. Lijecnik postupa prema svojim klinickim iskustvima, prati pacijenta od dolaska u bolnicu i ako prosudi da je udovoljio kriterije da lijecenje može nastaviti ambulanto, tada ga se otpušta. Hrvatski zavod za zdravstvo propisuje limit da pacijente možemo hospitalizirati tri tjedna. Ako je potrebno produženo lijecenje, upucujemo ih u Psihijatrijsku bolnicu. Za podrucje Istre i Primorsko-goranske županije to je bolnica na Rabu. Ako su to lakši slucajevi, a pacijent suraduje, ako znamo da živi u zdravom obiteljskom miljeu, otpuštamo ga s preporukom redovnog uzimanja terapije i redovnih psihijatrijskih kontrola.
Shizofrenija opasnija od depresije
- Što se dogada u umovima osoba koji ubiju vlastitu djecu, supružnike, roditelje?
- Postoje bolesti koje u sebi nose veci rizik za ubojstvo i samoubojstvo. Dokazano je da suicid najcešce pocine pacijenti koji su u teškoj depresiji. Depresivne osobe nisu sklone homicidu, za razliku od shizofrenije gdje su ubojstva cešca. Nadalje, postoje razna krizna stanja kao što je gubitak posla ili razvod braka kad covjek ne može prihvatiti novi realitet. Veliku ulogu igra i genetika i o nasljednom faktoru treba strogo voditi racuna jer osoba ulazi u rizicnu grupu. Primjerice, oni koji u svojoj obitelji vec imaju pocinjen suicid skloniji su ponoviti ga. U porodici Hemingway u cetiri je generacije bilo pet samoubojstava.
- Osoba koja usmrti clana obitelji na kraju nerijetko presudi i sebi. Zašto?
- Kad ubije, osvijesti što je ucinila i ne može to podnijeti, ne može s tim živjeti. Vještacio sam u slucaju kad je muškarac ubio suprugu te si zatim pokušao oduzeti život zabivši si nož u srce. No, preživio je, oštrica nije duboko prodrla. U tom slucaju motiv za ubojstvom bila je ljubomora.
- Može li problem ovisnosti potaknuti na ubojstvo?
- Ovisnost može dovesti do psihoticnog stanja kada se u potpunosti gubi odnos s realnošcu, kad osoba ne može upravljati svojim postupcima i ne može shvatiti znacaj pocinjenog krivicnog djela.
- Kao psihijatru forenzicaru, što vam govori nacin na koji netko pocini ubojstvo i samoubojstvo?
- Muškarci su u pravilu skloniji agresivnim metodama, koriste vatreno i hladno oružje te vješanje, dok žene cešce uzimanju tablete ili režu vene.
- U posljednje tri godine u Istri su bila cetiri oca djecoubojice, a dvojica su zatim pocinila samoubojstvo. I sami ste iz Istre, cini li vam se da prednjacimo po broju ubojstava i samoubojstava unutar obitelji?
- Smatram da Istra nije specificnija od ostatka Hrvatske. No, gledamo li samo samoubojstva, možemo vidjeti da ima nekih odstupanja. Npr. u Varaždinskoj ili Krapinsko-zagorskoj ima više suicida nego u Dubrovackoj županiji. Razlog je što su u sjevernim dijelovima Hrvatske cešce bolesti depresije nego na jugu, ima više tamnih dana u godini, a osim vremena, na to utjecu i drugi parametri. U bivšoj je Jugoslaviji po samoubojstvima prednjacila Slovenija, a zbog istog razloga najviše suicida ima na sjeveru Europe.
Mediji utjecu na porast ubojstava i samoubojstava
- Samo dan nakon tragedije u Vodnjanu policija je pronašla tijelo muškarca ispod mosta na cesti Labin - Rabac, a sumnja se na samoubojstvo. Namece se pitanje mogu li mediji svojim nacinom izvještavanja potaknuti niz ubojstava i samoubojstava?
- Mediji su svakako mocni i pišuci o ovim dogadajima utjecu na porast ubojstava i samoubojstava. U Austriji je izmedu medija i psihijatara postignut kompromis o zabrani pisanja o ubojstvima i samoubojstvima nakon cega je broj novih slucajeva drasticno smanjen. Važno je kako se o necemu piše. Mediji bi trebali odigrati preventivnu ulogu, no oni pišu senzacionalisticki i time ohrabruju osobe da i same skrive zlocin ili si oduzmu život. Osim toga, pišuci na takav nacin, cijela obitelj osobe koja je pocinila samoubojstvo ili ubojstvo biva stigmatizirana za cijeli život. Mediji bi trebali prenositi samo vijest, inicijale. Bez previše detalja o dogadaju. (Razgovarala Maša JERIN)