Gotovo nevidljivi u sustavu, prepušteni sami sebi, teško bolesni i prikovani za krevet, nesposobni za samostalni život, bez ikakve pomoći obitelji ili prijatelja, sudbina je osoba s kojima se članovi i zaposlenici Udruge civilnih invalida - inkluzija Pula najčešće susreću u svom svakodnevnom radu. Broj članova udruge, ujedno korisnika njihovih usluga, konstantno raste što je jasan pokazatelj da su potrebe korisnika itekako premašile postojeće kapacitete udruge i da je udruzi potrebna pomoć i podrška svih institucija, posebno onih iz sustava zdravstvene i socijalne skrbi.
Olakšati im život
Udruga se naime, bavi pomoći osobama starije životne dobi i osobama s invaliditetom, a uključuje čitav niz usluga, od pomoći u kući do kupnje namirnica ili lijekova.
- Naši su korisnici i članovi osobe u raznim životnim ili zdravstvenim problemima, i cilj udruge je pomoći i olakšati im život. Također, pomažemo im u pravnim, administrativnim poslovima, informiramo ih o njihovim pravima o besplatnom zdravstvenom osiguranju ili primjerice pogodnostima za televizijsku pretplatu. Ukratko pomažemo im u ostvarivanju njihovih socijalnim i materijalnim pravima, rekla nam je voditeljica programa i projekata u udruzi Vesna Radolović, kazavši da njihove usluge trenutno koristi 20-ak ljudi, uz napomenu da su potrebe daleko veće, no udruga zasad nema mogućnosti za brigu više ljudi.
Voditeljica kaže da trenutno radi tek jedna njegovateljica na četiri sata dnevno, a potrebe na terenu ukazuju da bi nam bilo potrebno barem još dvije njegovateljice na puno radno vrijeme.
- Svjesni smo da su vremena teška da bi se više novaca izdvajalo za rad naše ili sličnih udruga, no sve je više ljudi kojima je potrebna pomoć i usluge koje nudimo, kazala nam je Radolović, podsjećajući na cijene Domova za starije i nemoćne koji si mnogi ne mogu priuštiti te su prepušteni sami sebi i ovise o pomoći dobrih ljudi.
Podsjetila je također da je i na državnoj razini donesen plan deinstitucionalizacije, no u praksi je teško provediv ukoliko se ne da podrška udrugama ili ustanovama koji pokušavaju to provesti u djelo. Barem u financiranju njegovatelja ili pomoći pri osnivanju mobilnog tima koji bi svakodnevno obilazio stare, bolesne i nemoćne i pomagao im u kući. Osnivanje mobilnog time idući je cilj udruge i nadaju se da će ga uspjeti ostvariti.
- Bez njihove pomoći ne znam kako bi živio. Nemam nikoga, sam sam, usamljen, nemam novaca za skrb u nekom od Domova za starije. Članovi udruge i njihova pomoć i podrška mi je sve što imam, rekao nam je jedan od članova udruge Mladen Zuban koji kao i ostali, za usluge plaća godišnju članarinu od 60 kuna.
Nevidljivi u sustavu
Beskrajno zahvalan, rekao je da je zadovoljan što postoje. Iskustva i s čime se svakodnevno susreće ispričala nam je i trenutno jedina zaposlenica i njegovateljica Mirjana Radulović, istaknuvši da su osobe kojima je potrebna pomoć i kojima ona pomaže, često nevidljive u sustavu, no ne znači da ne postoje. Veli da se susreće sa zaista teškim sudbinama te da nitko na to ne bi smio ostati ravnodušan. Žao joj, nastavila je, što ne može više pomoći jer su potrebe zaista velike, no radi koliko može i nada se da će nadležni konačno prepoznati trud i rad udruge i njezinih članova te se aktivnije uključiti.
Tom se nada i predsjednica udruge Sandra Išić, napominjući da im je svaka pomoć dobrodošla, pa i u hrani, novcu i odjeći za njihove članove i korisnike te pozvala sve da se zajedničkim snagama uključe u pomaganje onima kojima je potrebno. Kaže da nažalost, ni Istra nije izuzeta od siromaštva, nebrige za starije i bolesne, posebno one s fizičkim ili mentalnim poteškoćama. Dobro bi im došli i volonteri, rekla je, koji bi povremeno obilazili njihove članove i obavljali sitnije poslove za njih, makar bili samo društvo jer potrebiti žude za društvom. Upravo stoga često organiziraju razne radionice i zabave u kojima svi sudjeluju. Za daljnje informacije svi zainteresirani i oni koji žele pomoći, ili oni koji se žele učlaniti u udrugu mogu se obratiti na broj telefona 052 505 597. (Nera SOFTIĆ)