"Uzela sam globus, pogledala ga i shvatila da sam oduvijek željela otići u Srednju Ameriku. Svi mi kažu da nisam normalna, da je tamo opasno, ali osjećam da je došlo vrijeme da moram otići. U Hrvatskoj ne vidim perspektivu, ne motivira me ova sredina, pogotovo što sam već bila vani i iskusila što mi donosi život u inozemstvu. Istina, u Istri su moji ljudi koji me znaju cijeli život, ali isto tako ovdje osjećam da propadam, da sve stoji, da nema razvoja, tužno je to.
Cijela moja generacija planira otići ili je već otišla, u Trst, London, sve do Pekinga. Imali smo snove, nadali smo se, a onda nas je hrvatska realnost lupila po glavi", rekla nam je Vedrana Batel, 31-godišnjakinja iz Barbana s kojom smo razgovarali nekoliko dana prije puta u Gvatemalu, u koju se zaputila ove nedjelje.
Vedrana je, kao što i sama konstatira, a potvrđuju to i brojna istraživanja i podaci, tek jedna od mnogobrojnih građana koji svoju budućnost ne vide u vlastitoj državi. Među emigrantima prednjače upravo mladi, koji u inozemstvu traže posao, nastavak školovanja, stipendije, bolje mogućnosti, nove horizonte, drugim riječima bolji život.
Da je odljev mozgova u zadnje vrijeme uzeo maha svjedoči i sve popularnija stranica na Facebooku, "Mladi napustimo Hrvatsku", koja je od osnutka u rujnu sakupila više od 44.000 članova, a nakon toga su zaredale inačice poput "Idemo u Švedsku" i slične internetske platforme gdje se nude savjeti onima koji žele otići i gdje svoja iskustva dijele oni koji već žive "preko grane".
Po istraživanju dr. sc. Rebeke Mesarić Žabčić s Instituta za migracije i narodnosti, više od 30 tisuća mladih napustilo je Hrvatsku, a većinom je riječ o visoko obrazovanima i stručnom kadru. Ipak, nije uvijek riječ o konačnom iseljeništvu, već se u nekim slučajevima radi o privremenom odlasku na usavršavanja, a kad se i ako se takve osobe vrate, sama migracija ima pozitivan učinak na matičnu državu. (piše Maša JERIN)
VIŠE ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU