D. E., rodena 1958. godine, živi sama, nema djece, prima stalnu pomoc od pulskog Centra za socijalnu skrb u iznosu od 800 kuna, lišena je poslovne sposobnosti, nema vlastiti stan, vec je korisnik prostora koji prokišnjava.
J. M., rodena 1952., živi sama, ima djecu, ali s njima nema kontakata, razvedena je od 1979., stanuje u improviziranom stambenom prostoru te ceka rješenje o stalnoj pomoci i pomoc Grada Pule za troškove stanovanja.
K. D., roden 1961., živi sam, nema djece, prima stalnu socijalnu pomoc od 750 kuna mjesecno… Ovo su samo neke od osoba s podrucja Pule u evidenciji Crvenog križa koje žive na samom rubu egzistencije, a kojih je svakim danom sve više.
"Kako te osobe preživljavaju, ljudima je gotovo teško i zamisliti. U razgovoru s njima saznajemo da im još teže od nedostatka osnovnih uvjeta za život pada usamljenost, nedostatak covjecnosti i nacin na koji se ljudi prema njima odnose ne znajuci njihove životne okolnosti", kazala je ravnateljica pulskog Crvenog križa Nevija Srdoc. Dodaje da je situacija sve teža i da im se sve više osoba javlja za pomoc.
Osim dugotrajno nezaposlenih osoba, cesto bolesnih i nesposobnih za rad, te novih generacija umirovljenika koji su zbog niskih penzija spali na samo egzistencijalno dno, danas je medu novim siromasima sve veci udio gradana koji su donedavno normalno živjeli, ali su uslijed teške financijske situacije izgubili posao. (M. JERIN)
PROCITALI STE SKRACENU VERZIJU TEKSTA. O PORASTU BROJA SOCIJALNO UGROŽENIH OSOBA NA POLUOTOKU VIŠE PROCITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLASA ISTRE.