Iako je za odbijanje obveznog cijepljenja u Hrvatskoj predviđena novčana kazna od 2.000 kuna, zbog mogućih nuspojava roditelji su u 2012. godini odbili cijepiti 28 djece, a taj se broj u samo prvih devet mjeseci prošle godine popeo na 143 slučaja.
Neki roditelji strahuju da bi zbog cijepljenja njihovo dijete moglo oboljeti od autizma ili multiple skleroze. Kao motiv sve češćeg odbijanja cijepljenja svoje djece navode da sami žele donijeti odluku, a ne da o tome, umjesto njih, odlučuje država.
"Tražimo da u Hrvatskoj cijepljenje bude neobavezno kao i u većini razvijenih europskih zemalja. Želimo biti izjednačeni s drugim građanima Europe, da se poštuje ljudsko pravo na slobodu izbora i odlučivanja o jednoj tako važnoj odluci koja se tiče zdravlja naše djece", upozorava Goran Majetić iz Građanske inicijative za neobavezno cijepljenje u Hrvatskoj.
On tvrdi da je cijepljenje još od '70-ih i '80-ih neobavezno u većini gospodarski i demokratski razvijenih europskih zemlja, primjerice Austriji, Belgiji, Cipru, Danskoj, Estoniji, Finskoj, Irskoj...
Građanska inicijativa za neobavezno cijepljenje u Hrvatskoj nedavno je počela prikupljati podršku u javnosti, a u nepuna tri mjeseca na Facebooku su okupili oko 10.000 roditelja. Majetić kaže da imaju potporu stranke Savez za promjene, udruge Roditelji u akciji - RODA te Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata.
U prilog svojih zahtjeva navode svjetska istraživanja po kojima su necijepljena djeca zdravija od cijepljene - manje podložna infekcijama, pogotovo dišnog sustava, manje sklona alergijama, kožnim oboljenjima, artritisu... i općenito boljeg zdravlja.
Zagrebački pedijatar, alergolog i klinički imunolog Darko Richter odbijanje cijepljenja tumači rastom popularnosti "odbijanja svega i svačega u Hrvatskoj". Ljudi imaju dojam da ne mogu utjecati na bitne stvari, pa odbijaju cijepljenje. "Idemo se nečemu protiviti i barem nečemu reći - ne", tumači Richter novi fenomen.
Trenutačne brojke, kaže, nisu zabrinjavajuće, ali ako trend počne eksponencijalno rasti ponovno bismo mogli biti suočeni s nekim iskorijenjenim bolestima, koje bi nam donijele nepotrebne troškove i za koje nemamo bolničkih kapaciteta.
Richter opovrgava tvrdnje o "praksi razvijenih europskih zemlja" te ističe da ne postoji niti jedna europska zemlja u kojoj cijepljenje nije snažno preporučeno. "Bez obzira jesu li predviđene sankcije, svugdje se očekuje da se poslušaju te preporuke jer se dijete ne može upisati ni u predškolsku ustanovu ako nije cijepljeno", kaže Richter.
Za nastalu zbrku u Hrvatskoj krivi i višeznačnu, oprečnu i često nejasnu pravnu regulativu. Naime, Zakon o zaštiti prava pacijenata te Zakon o zdravstvenoj zaštiti jamče pacijentu pravo na prihvaćanje ili odbijanje dijagnostičkog ili terapijskog postupka, te pravo na odbijanje pregleda i liječenja. No, isto tako, po Zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti liječnik (u koncesiji) koji ne provede cijepljenje može dobiti kaznu do 80 tisuća kuna.
U slučaju ponavljanja propusta, liječniku prijeti trajno oduzimanje licence. Isti zakon predviđa i novčanu kaznu za roditelje koji odbiju cijepiti dijete od 2.000 kuna.
Program obveznog cijepljenja u Hrvatskoj obuhvaća cijepljenje protiv difterije, tetanusa, dječje paralize, hripavca, tuberkuloze, meningitisa od uzročnika Haemophilus influenca tip B, hepatitisa B, ospica, rubeole i zaušnjaka.
Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ) u izvješću navodi da je većina bolesti protiv kojih je uvedeno obavezno cijepljenje gotovo u potpunosti iskorijenjena u Hrvatskoj. Difterija, hripavac, ospice, rubeola, poliomijelitis i zaušnjaci u nas praktički više ne postoje, tetanus je u odnosu na početak cijepljenja reduciran za 97 posto, tuberkuloza za 93 posto, a hepatitis B, protiv kojeg se obavezno cijepimo od 1999. godine, za 65 posto.
Međutim, Richter upozorava da su iskorijenjene bolesti, ali ne i klice koje su svuda oko nas i prijete ponovnom aktivacijom bolesti. Oštro demantira i opravdanost roditeljskog straha da cjepivo protiv ospica, mumpsa i rubeole (MoPaRu) može uzrokovati autizam. (Hina)