Pod neospornim dojmom nedavnih posjeta istarskih pršutara svjetski poznatim pršutarskim centrima u Italiji, gradovima Parma i San Daniele, ali i uslijed entuzijazma koji prati pripreme za predstojeći jubilarni deseti Internacionalni sajam pršuta u Tinjanu, u službeno proglašenoj "općini istarskog pršuta" počeo se osmišljavati projekt muzeja istarskog pršuta, kojim bi se ova istarska delicija dodatno turistički valorizirala, ali bi se jednim takvim objektom konačno dobio sadržaj kojim bi se istarski pršut prezentirao kroz cijelu godinu, a ne samo u dva-tri dana ISAP-a.
Tradicionalni sram
U nekoliko već održanih radnih dogovora između predstavnika općine Tinjan i institucija od kojih se očekuje partnerstvo i suradnja u ostvarivanju ovog projekta - a to su prije svih Odjel za poljoprivredu Istarske županije, Turistička zajednica središnje Istre i LAG Središnja Istra - počela se osmišljavati koncepcije budućeg muzeja pršuta u Tinjanu. Razmišlja se o njegovom sadržaju, prostorno-smještajnim, građevinsko-tehničkim i organizacijskim realizacijama.
Polazna zamisao u osmišljavanju koncepcije ovog muzeja je da se takvim objektom na informativno-edukativan, ali istovremeno i zabavan i atraktivan način, gostima svih generacija želi predstaviti ukupan tradicijsko-povijesni, gospodarski, gastronomski te kulturni i društveni značaj istarskog pršuta. Priča o pršutu ispričala bi se, saznajemo od pročelnice Jedinstvenog upravnog odjela općine Tinjan Jasmine Cvitan Lakača i Blanke Sinčić Pulić iz županijskog Odjela za poljoprivredu, u vremenskoj crti od njive i prašćaka odnosno prkata pa sve do stola, a pri tom se želi posebnu pozornost obratiti liku i obličju svinje, koja se nažalost desetljećima u Istri izbjegavala prikazivati u promocijskim materijalima, kao da je posrijedi bio neki tradicijski sram od obličja ove životinje, očitovan među ostalim i u uzrečici "da prostite" kad god bi naši ljudi u svakodnevnom govoru spominjali tu životinju. U drugim zemljama je prikaz lika svinje, od karikaturalnog pa do skulpturalnog, nezaobilazan kad se interpretiraju i propagiraju pršuti i druge delicije od svinjskog mesa.
Priča o pršutu
Zato bi priča o pršutu započinjala rekonstrukcijskim prikazom (figurativno odnosno skulpturama u prirodnoj veličini, ili pak plošnim slikama ili fotografijama, ili kroz video-zapise) uzgoja i prehrane svinja u tradicijskom prašćaku, zatim prizorom tradicionalne praščine, prikazom pršuta i drugih tradicijskih proizvoda od svinjskog mesa u raznim fazama njihove proizvodnje. Slijedili bi prikazi moderne proizvodnje pršuta u pršutanama i o tome kako je istarski pršut zaštićen u Europskoj uniji. Po čemu se razlikuje od drugih mediteranskih i srednjoeuropskih pršuta te naposljetku kako se on reže i konzumira i kakav značaj ima u društvenom životu Istre od prošlosti do današnjice, i kako se u gastronomiji koristi na druge načine osim hladno narezanog.
Ideja sakupljenih kroz slične interpretacije sličnih ili sasvim drugačijih proizvoda u drugim zemljama ima napretek: moguće je u ovu priču uklopiti i uređaje za prezentaciju mirisa i aroma tipičnih za istarski pršut, uključiti u ukupan doživljaj i popularne napjeve u kojima se spominje pršut, i svašta drugo. U samoj muzejskoj odnosno izložbeno-interpretacijskoj postavi o pršutu međutim ne bi smjelo biti samog pršuta, zbog higijensko-sanitarnih propisa, ali bi u sklopu te buduće "kuće pršuta" bila i kušaonica te suvenirnica u kojoj bi se uz različite "nejestive" suvenire moglo prodavati i konfekcionirani pršut i druge domaće proizvode.
Kušaonica i suvenirnica nužni su i radi poslovno-financijske samoodrživosti projekta, jer bi, uz prodaju ulaznica, donosili prihod nužan da priča drži vodu, a kako općina nema mogućnosti upravljati ovakvim sadržajem, koncesionaru kušaonice i suvenirnice povjerilo bi se i upravljanje muzejom. (D. ŠIŠOVIĆ)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU