U novije vrijeme pod utjecem sve veceg stresa, ucestalijih cjepljenja i uporabe antibiotika te brojnih vanjskih faktora mijenja se covjekov imunološki odgovor. Sve cešce nastaju alergijske reakcije cak i kada za to nema biološke potrebe, a prisutna je i obiteljska sklonost alergijama. Obicno se prvi simptomi jave u ranom djetinjstvu, no mogu se javiti u bilo kojoj životnoj dobi.
Rijec je o bolesti moderne civilizacije koja danas poprima epidemijski karakter. Alergije su sve ucestalije smetnje, a broj ljudi koji se s alergijskim problemima obracaju lijecniku u posljednjih deset godina se udvostrucio. Ispitivanja su pokazala da više od 25 posto stanovništva boluje od neke vrste alergije, dok petina pucanstva ima manje ili više simptoma alergija.
Najcešci alergeni u zraku su peludi, grinja, epiteli životinja, plijesni, dok su kod hrane mlijeko, jaja, ribe, kikiriki, soja, pšenicno brašno, voce, povrce, konzervansi, aditivi i boje. Kod lijekova su najcešci alergeni antibiotici, sulfonamidi, aspirin, anestetici, analgetici, cjepiva, dok alergijsku reakciju mogu izazvati virusi, bakterije i gljivice, dim cigareta, smog, kemikalije, kozmeticki preparati, nikalj, krom, latex, pare lakova, benzina i slicno. Od polenoze - sezonskih alergija boluje 10 do 15 posto ukupne populacije, a od toga 10 posto alergije uzrokuju peludi stabala i grmova, 30 posto peludi trava, a 60 posto peludi korova. Alergijske smetnje, konjuktivitise, rinitise i astmu, u 50 posto slucajeva uzrokuju peludi. Alergijski rinitis cesto nekoliko godina prethodi bronhijalnoj astmi, dok oko 40 posto djece sa alergijskim rinitisom ima i bronhijalnu astmu, a 70 posto djece sa bronhijalnom astmom ima i alergijski rinitis.
Treba znati da se alergijske bolesti ne mogu izlijeciti, ali je prognoza utoliko povoljna ako se zna da se simptomi bolesti mogu kontrolirati i cak sasvim ukloniti i tako poboljšati kvalitetu života. U lijecenju alergije neophodno je da lijecnik utvrdi koji alergen izaziva smetnje i savjetuje bolesnika kako ce na vrijeme prepoznati uzrok svojih smetnji i eliminirati taj alergen iz okoliša ili jelovnika, koje moguce opasnosti prijete, kako može pomoci sam sebi, kada uzeti dobatni lijek ili autoinjekciju. Tada pacijent s alergijom može normalno živjeti uz daljnju suradnju i po potrebi konzultaciju alergologa.