Je li moguće da se prije 35 godina, dakle osamdesetih godina prošlog stoljeća, u predratnim godinama i u pomalo zaboravljenoj Jugoslaviji, živjelo bolje nego danas? Intenzivno javno bavljenje temama iz osamdesetih godina, čime se ovih dana bave Hrvatska televizija kroz TV seriju "Crno-bijeli svijet" i velik dio medija, pokazuju da je suvremena povijest neočekivano atraktivna tema, ali kako ipak nema jednoznačnog odgovora na to pitanje. Glazba, mediji, filmovi i politika nastali na kraju jugoslavenskog socijalističkog samoupravljanja danas se prikazuju drukčije nego jučer. Stvaraju se novi mitovi i ispravljaju postojeće legende, zaboravljene javne ličnosti opet su u modi, a nostalgija za postkulturnim pokretima poput Novog vala poprima neobičnu masovnost.
Liberalizacija sustava
"Danas se stvara legenda o jednom naraštaju, onom iz osamdesetih godina. Naravno, znamo da je to bilo razdoblje kraja jedne diktature, smrti druga Tita i prvih zametaka političke demokracije. Nije bilo razlika između 1976. i 1980-tih što se tiče slobode javne riječi i medija. Ali, danas generacija osamdesetih ima novca da si napiše "legendu o jednom pokoljenju", kako bi rekao Rodoljub Čolaković.
Pri tome, naravno, ima pretjerivanja, ali uskoro se nitko toga neće sjećati," komentira sociolog dr. Slaven Letica, jedan od ekonomista i političkih komentatora koji su tih godina također počeli graditi javni ugled.
"Generacija iz osamdesetih došla je u zrele godine i želi stvoriti lijepo pamćenje na razdoblje kad su bili mladi", dodaje Letica i kaže: "Doduše, sjećanje na sedamdesete godine također bi bilo zanimljivo zbog bolje glazbe, većih umnika i značajnijih događaja. Ali, ono se neće stvarati."
Osamdesete godine nipošto nisu bile crno-bijele, naglašavaju politolog dr. Anđelko Milardović i povjesničar dr. Ivo Banac.
"Politički procesi iz osamdesetih godina bili su pokušaj liberalizacije sustava. Sve je završilo 1989. godine, kada se pokazalo da su
stari režimi neodrživi te da se kreće prema pluralizmu. Razdoblje od 1980. do 1989. može se smatrati predtranzicijskim razdobljem", smatra politolog Milardović, koji je i sam svjedok tog vremena.
Pop i rock sloboda
Iz današnje perspektive, osamdesete godine prošlog stoljeća izgledaju mnogo mirnije nego što su doista bile. Burni politički događaji nastali nakon smrti jugoslavenskog predsjednika Josipa Broza Tita svakako se ne mogu iščitavati kroz tadašnje strogo kontrolirane medije, kao što se ni sloboda stvaralaštva ne može mjeriti aktivnošću nekolicine pop i rock skupina koje su u dirigiranim uvjetima stvorile vlastiti prostor slobode.
"Teza da su osamdesete bile liberalne jednostavno ne prolazi. Na djelu je "lakirovka" osamdesetih, iako se može reći da početak i kraj tih godina nisu bili jednaki. Negdje od 1987. situacije se počela popravljati, ali u kontekstu borbe protiv Slobodana Miloševića. Upravo je Milošević bio pokretač nekih vrlo zakašnjelih reformi u Hrvatskoj, koje se bez njega ne bi niti dogodile", komentira povjesničar dr. Ivo Banac.
"Povijest osamdesetih nije povijest "Zvečke" ili jednog prilično dvojbenog "Poleta" koji je zapravo bio način da se glazurom pop kulture prikrije tvrdolinijaška poruka. Čitao sam Polet i tada, a i nedavno i tvrdim da tu nema nekog "liberalizma". Bilo je elemenata Novog vala i omladinske štampe i izvan Zagreba. U Dubrovniku je izlazio omladinski list Laus, koji je zabranjen zbog pisanja o zločinima na otoku Daksi. Pjesnik Milan Milišić osuđen je na zatvor zbog toga, doduše uvjetno", objašnjava profesor Banac.
Povijest omladinske štampe u Hrvatskoj i cijeloj bivšoj Jugoslaviji, koju nitko još nije napisao, možda bi najbolje pokazala društvene mijene posljednjih godina SFRJ. Iako se danas, zbog stvaranja svojevrsnog mita o dobrom socijalizmu osamdesetih, dosta govori o zagrebačkim omladinskim tjednicima Poletu i Studentskom listu, ne treba zaboraviti kako su se njihovim uredništvima razračunavali policija i državno odvjetništvo. Studentski list je, na primjer, "liberalne" 1988. zabranjivan tri puta - zbog intervjua s dr. Rudijem Supekom, teksta o predsjedniku Zaira Mobutu Sese Sekou, te priloga o drugim omladinskim listovima.
Verbalni delikt
Intelektualnu i medijsku scenu osamdesetih godina obilježio je strah od "verbalnog delikta", odnosno od članka 133. Kaznenog zakona koji je ograničavao slobodu mišljenja i izražavanja.
"Imam osobno iskustvo osamdesetih u Hrvatskoj, odnosno Jugoslaviji. Cijelu 1984. godinu proveo sam ovdje i svjedočio sam izraženom "lovu na vještice", koji se osobito odnosio na povijesne teme, književnost i jezik. Čitava sjednica jednog partijskog foruma, primjerice, kritizirala je Hrvatski biografski leksikon", sjeća se Ivo Banac.
Ipak, većina tadašnjih "radnih ljudi i građana" osamdesete pamti po redukcijama struje, nestašici kave i čokolade, limuna i deterdženta, ulja i šećera, vožnji "par-nepar", te po neophodnim depozitima za putovanje u inozemstvo.
"Ušli smo u fazu raspredanja o tržišnom socijalizmu gdje se potpuno izvrće suština stvari. Sjetimo se samo nestašica, depozita ili nedostatka kave. Kod nas postoje i knjige o potrošačkoj kulturi osamdesetih godina, iako je pitanje o čemu se tu radi u vremenima oskudice. Radi se o maloj prevari," podsjeća dr. Ivo Banac.
"Nisu to bile crno-bijele godine, bilo je svega. Vozilo se par-nepar, nije bilo ulja ni šećera", slaže se politolog Anđelko Milardović, koji potvrđuje i da svi imamo pravo na nostalgiju.
"Ljudska psiha sklona je idealiziranju prošlih vremena, misleći da su ona bolja nego ova loša vremena. Ali, dok su neki "rokenrorali", drugi su imali svoje probleme. Vladao je demokratski centralizam unutar partije i koliko god su lijevi politolozi pokušali relaksirati taj režim, on je bio neosporno nedemokratski", tvrdi dr. Milardović i dodaje: "Nije bilo pravih izbora, jugoslavenski politički sustav bio je kombinacija totalitarizma i mekog anarhizma, jedan tip sinkretizma s neposrednom demokracijom i samoupravljanjem. Radilo se o lijevoj anarhističkoj utopiji u kombinaciji Kardelja i totalitarizma."
Bijela knjiga
U priči o "dobrim osamdesetima" neki njezini likovi pokušavaju ispasti atraktivnijima nego što su tada bili. Glasnogovornici Saveza komunista prikazuju se stjegonošama liberalizma, dok rigidni intelektualci koji su pisali "Bijelu knjigu" o "idejnim skretanjima u kulturi i umjetnosti" zaboravljaju svoju tadašnju ulogu.
"Mnogi sudionici tih događaja danas žele rehabilitirati svoju prošlost. Tadašnji partijski analitičari, koji danas tvrde sve najbolje o osamdesetima, tražili su da se smanji učenje engleskog jezika, jer nemamo dosta govornika svahilija. Naravno, tu je i prisutna i pomodnost, koja ulazi i u humanističke discipline gdje se sve više istražuje trivijalnost. To je prisutno i na zapadu, jer nije lako pisati o ozbiljnim temama. Suočeni smo s trivijalizacijom povijesnih i političkih tema. Znatno je lakše pisati o rock koncertima po klubovima", napominje dr. Banac.
Recentno aktualiziranje osamdesetih godina očito ima bezbroj nijansi. Nostalgija i popularizacija "stare" glazbe za novu publiku te podsjećanje na neke zaboravljene likove i njihove radove na umjetničkim područjima, ne mogu biti sagledane izvan društvenog konteksta u kojima su se događali.
"Trebamo znati da se režim putem masovne kulture nastojao relaksirati. Dopustila se glazba i omladinska štampa, ali ljudi su zbog riječi išli u zatvor. Imali smo članak 133. koji je slao u zatvor zbog pisanja ili govorenja. Nekima to jesu bile zlatne godine, ali radilo se o političkom sistemu strogo kontroliranih vlakova", podsjeća politolog Anđelko Milardović.
"Nadam se da će doći do pobune protiv takvog tretmana povijesti, te da će mladi ljudi htjeti znati što se doista zbivalo u posljednjim godinama bivše države", poručuje dr. Ivo Banac.
Osamdesete godine nisu bile "Crno-bijeli svijet", ali tek budućim povijesnim istraživačima ostaje otkrivanje svih nijansi zbivanja u tim davnim, ali u velikoj mjeri zaboravljenim danima.
Ivo Banac: Groteskne osamdesete godine
Povjesničar Ivo Banac, koji je osamdesetih godina predavao povijest na američkom sveučilištu Yale, još uvijek gaji žive uspomene na tadašnje boravke u Hrvatskoj i Jugoslaviji. "Sjećam se groteskne slike putovanja vlakom od Rima do Zagreba. Postalo je zanimljivo tek u Trstu, kada je u vlak nahrupila gomila krijumčara, koji su stvorili pakao. Na sebi su nosili po pet pari traperica, gomile vrećica s kavom i druge predmete kojih u Jugoslaviji nije bilo zbog državne politike", sjeća se dr. Banac i objašnjava: "Jugoslavija je osamdesetih godina, kao posljedicu čišćenja nakon 1971. godine, dobila inozemne zajmove koje nije mogla vratiti. Kao i mi danas, ali u gorem okruženju."
Profesor Banac iznosi i zanimljivu usporedbu SFRJ i SSSR-a: "Kao povjesničar koji se bavio sovjetskom poviješću, imam zanimljiva i s nama usporediva saznanja. Primjerice, postoji zanimljiva knjiga o dizajnu tkanina u tridesetim godinama. Uzbudljivo štivo s nevjerojatnim dizajnima, sa srpom i čekićem i sličnim uzorcima, ali ne mislim kako je to najbolji prikaz SSSR-a i Staljinovih godina. Za taj uvid ipak nam treba politička povijest tog vremena."
Deset najvažnijih pojmova iz osamdesetih
OMLADINSKA ŠTAMPA - Tjedni i mjesečni listovi, tiskani u crno-bijeloj tehnici, koje je izdavao Savez socijalističke omladine u svim većim gradovima. U Zagrebu su izlazili Studentski list i Polet, u Rijeci VAL, Split je imao Omladinsku iskru, Dubrovnik Laus, Koprivnica LOK, Pula Peticu...
NOVI VAL/NOVI TALAS - Glazbeni trend nastao u prvom djelu osamdesetih godina, obuhvaća skupine Azra, Idoli, Paraf, Prljavo kazalište, Film, EKV, Šarlo Akrobata, Zvijezde i druge u Zagrebu, Rijeci, Ljubljani, Beogradu... Prva LP ploča novog vala je "Paket aranžman" u izdanju Jugotona.
SK, SSRN i SSO - Političke organizacije u socijalizmu. Glavnu riječ vodio je Savez komunista, dok su Socijalistički savez radnog naroda i Savez socijalističke omladine služili kao kulisa "nestranačke demokracije" i "delegatskog sistema".
STABILIZACIJA - Ekonomski program kojeg je provodila predsjednica Saveznog izvršnog vijeća (jugovlade) Milka Planinc. Poznat je po ekstremnim rezovima u potrošnji, tako da se u osamdesetim iskapčala struja, a nije bilo ni ugljena. Po kavu, prašak za veš i cipele odlazilo se u Trst.
PARTIZANI/SUBNOR - Borci narodnooslobodilačkog rata imali su svoju braniteljsku udrugu, Savez boraca ili SUBNOR. Njihov je zadatak bio očuvanje "tekovina socijalizma i samoupravljanja". Dio bivših partizana uživao je znatne društvene povlastice.
EMIGRACIJA - Postojali su "radnici na privremenom radu u inozemstvu", odnosno ekonomska emigracija koja je slala značajne novčane doznake u domovinu, te šarolika neprijateljska emigracija. U nju su ubrajani nacionalisti, ali i lijevi emigranti koji su osnovali komunističku partiju Hrvatske u - Njemačkoj.
SDS/UDBA - Tajna policija osamdesetih se zvala Služba državne sigurnosti, ali još su je tada zvali poratnim imenom Udba. Bavili su se emigracijom, nadzorom disidenata, vjerskih zajednica i medija. Jednom od šefova SDS-a u osamdesetima, Josipu Perkoviću, upravo se sudi u Munchenu.
BIJELA KNJIGA - Sociolog i rigidni komunistički ministar kulture i prosvjete dr. Stipe Šuvar izradio je početkom osamdesetih popis nepoćudnih autora i umjetnika. To je prozvano "Bijelom knjigom". Danas je to izdanje moguće kupiti kao kuriozitet i sjećanje na ono doba.
TITOIZAM - Osnovna politika svih tadašnjih političkih organizacija i vlastodržaca. Titoizam je opjevao Đorđe Balašević u hitu "Računajte na nas".
NESVRSTANOST - Vanjska politika na koju se politika oslanjala kao danas na Europsku uniju. Pokret nesvrstanih (i manje važnih) zemalja još postoji na globalnoj političkoj sceni. (Dubravko GRAKALIĆ)