Porečki Annale, najstarija hrvatska skupna likovna izložba suvremene umjetnosti koja se neprekidno održava od 1961. godine, sada već 57. put, sinoć je svečano otvoren u Istarskoj sabornici. Na ovogodišnju izložbu naslovljenu "Avanti", izbornik Tihomir Milovac, uvrstio je radove sedmero autora. To su: Jasmina Cibic, Maja Marković, Marko Lulić, Radenko Milak, Dejan Kršić, Roman Uranjek i Igor Vuk Torbica. Sudeći prema viđenome na otvaranju ovogodišnji je postav oduševio publiku.
Za razliku do prijašnjih godina, svečano otvaranje održalo se ispred samoga ulaza u Istarsku sabornicu, a nakon uvodnih riječi v.d. ravnateljice Pučkog otvorenog učilišta Poreč Vesne Tripar i izbornika Tihomira Milovca, koji je ukratko predstavio umjetnike i kustoski koncept ovogodišnje izložbe, mnogobrojnim se prisutnima obratio i porečki gradonačelnik Loris Peršurić. On je naglasio da ga najviše veseli činjenica, da se publika na Annale uvijek odaziva u velikome broju.
U tekstu koji prati izložbu se ističe da je ovogodišnji naslov "Avanti" izbornik Milovac preuzeo od svima dobro poznatih "stihova pjesme 'Avanti popolo, alla riscossa, bandiera rossa', koju su mnogi pjevali u radničkim, komunističkim, anarhističkim i socijalističkim revolucionarnim krugovima Italije i mediteranskih zemalja pa sve do kontinentalne Europe već više od stoljeća. Kasnije je ta ista pjesma postala popularna i globalno među pobunjenom generacijom bitnika, a potom je često korištena kao pankerski neo-anarhistički gestus. No zašto baš ta pjesma? Razlog je jednostavan i suprotan, jer nas historiografija, uglavnom revizionistička, želi podučiti kako smo sada posve umireni, nemamo razloga za turbulentnosti jer smo iza sebe ostavili oba totalitarizma, naci fašizam i komunizam… Sve je tu završeno, i sve se promatra kao stvar prošlosti. Tako je i umjetnost i ovogodišnji izložbeni radovi."
Umjetnik Dejan Kršić tako je za izložbu "Avanti" proizveo novo djelo na staroj matrici iz osamdesetih godina koja je već tada bila spoj preuzetih motiva Maljevićeve suprematističke slike i herojskih figura koje podsjećaju na sovjetske propagandne plakate. Austrijski umjetnik Marko Lulić i te slovenska umjetnica Jasmina Cibic svoje su radove imali u inspiraciji transformacija, koji u društveno ekonomskom terminologiji nazivamo modernizacija, a u kulturološkom terminologiji modernizam. Tako Cibic temi pristupa kao umjetnica istraživačica, te otkriva nevidljive podatke o poznatim činjenicama na kojima gradi novi narativ, povijest kao poetski konstrukt, a s druge strane Lulićev pristup je analitički. Njemu je modernistička paradigma u arhitekturi i spomeničkoj plastici poslijeratne Jugoslavije oličenje autentičnosti.
Radenko Milak i Roman Uranjek predstavili su se s dva zajednička umjetnička koncepta povezana datumima, te izlažu crno bijele akvarele nastale kao izvedenica iz starih fotografskih motiva povijesnih događanja. Marković za razliku od njih u svojim radovima naglasak stavlja na stvaranje ne specifičnog mjesta odigravanja neplaniranih i privremenih odnosa, a proširuje ih objektima od papira, a Torbica, inače redatelj, predstavio kodiranim živim slikama.
Izložba je potpomognuta sredstvima Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Istarske županije i Grada Poreča. U organizaciji su pomogli Muzej suvremene umjetnosti Istre i Istarska kulturna agencija. Izložba se može razgledati do 2. rujna. (Napisao i snimio Ivan GRGAT)