Taman kad smo pomislili da je pobjeda nad Slaven Belupom upalila svjetlo na kraju tunela, nogometaši Istre 1961 još su dublje zaronili u mrak. U igri bez igre, lišeni one borbenosti koja ih je krasila protiv "farmaceuta" te uz izostanak bilo kakvog vida kreativnosti na blatnjavom terenu u Kranjčevićevoj ulici, "zeleno-žuti" su potpuno zasluženo poraženi od prosječne momčadi Rudeša te na kraju još mogu biti i sretni što je samo jedna lopta završila u njihovoj mreži. Izredao je novak u prvoligaškom društvu sve članove najjačeg razreda i nikog nije uspio svladati, da bi pred prvi okret oko bove napokon probio led. Prva prvoligaška pobjeda za Rudeš je značila i bijeg sa začelja ljestvice, a fenjer su preuzeli Puljani i ako nastave s ovakvim predstavama, teško će ga u budućnosti nekome proslijediti.
- Sve je bilo na nama, ali nismo bili pravi - svjestan je napadač Istre 1961 Mario Jelavić blijedog izdanja u kojem su se on i njegovi suigrači predstavili u Zagrebu. - Loše smo ušli u utakmicu i nakon prve greške dobili taj nesretan gol. Ne znam da li je tome kumovao loš teren ili činjenica da se do zadnjeg časa nije znalo hoće li se utakmica uopće odigrati, jer pola sata prije početka na igralištu još ni crte nisu bile povučene, ali to nam ne može biti nikakvo opravdanje. U nastavku smo se malo trgnuli, stvorili nekoliko poluprilika, ali bilo je to previše jalovo da bismo stigli do izjednačenja. Nismo bili konkretni i falio nam je zadnji pas te su lopte prolazile blizu nas i završavale svugdje, samo ne u protivničkoj mreži. Htjeli smo dati sve od sebe, ja prvi, ali jednostavno nije išlo. (I. CEROVAC)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU