Koliko je pomoci gradanima podijelio Crveni križ u prošloj godini?
- Godišnje se na podrucju Istre u svim našim društvima zajedno podijeli oko 6.000 paketa hrane i higijenskih potrepština za oko 3.000 korisnika. Veci dio te kolicine odnosi se na stalne korisnike koji pakete dobivaju dvaput godišnje ili cešce. Osim ove usluge, pružaju se i drugi vidovi pomoci, kao pomoc u kuci za starije osobe na Pazinštini i Poreštini, za oko 150 korisnika, podjela rabljene odjece, oko 14 tona godišnje, te jednokratne pomoci u hrani i higijenskim potrepštinama.
Je li došlo do porasta socijalno ugroženih osoba u odnosu na godinu dana ranije?
- Bilježi se rast potreba i korisnika u odnosu na 2009. u prosjeku za 15 posto, ovisno o lokalnoj sredini i vrsti usluga.
Koliko je, prema vašim procjenama, siromašnih gradana u Istri?
- Siromaštvo je vrlo složena pojava i teško je definirati ga. Ono se može ocitovati na razlicite nacine, kao materijalna poteškoca, izostanak zdravlja i nemogucnost ostvarivanja adekvatnog lijecenja, nemogucnost osiguravanja potreba svoje obitelji svojim radom i adekvatnom naknadom za svoj rad ili kao socijalna iskljucenost. Tako da mi je teško kvantitativno se izraziti, a broj korisnika koji sam prije navela objektivniji je pokazatelj. Samo što to nisu jedini socijalno ugroženi gradani jer posebne evidencije vode jedinice lokalne samouprave i centri za socijalnu skrb. Neki se korisnici preklapaju, ali sigurno ima više socijalno ugroženih u širem smislu nego naših korisnika.
U kojim je dijelovima županije situacija najteža?
- Najteža je situacija s jedne strane kod iskljucivo gradskog stanovništva, gdje nema vlastitih mogucnosti proizvodnje prehrambenih namirnica. Prvenstveno je rijec o starijim ljudima ili obiteljima s malom djecom. Druga najugroženija kategorija su staracka i samacka domacinstva u izoliranim seoskim sredinama. Prateci cimbenik svih ovih situacija uglavnom je i loše zdravstveno fizicko ili mentalno stanje jednog ili više clanova obitelji, zbog cega je otežano ili onemoguceno ostvarivanje prihoda. Nema vecih razlika jedne sredine u Istri prema drugoj, niti su bogatije sredine imune na ovaj problem.
Koliko je, prema vašim procjenama, beskucnika u Istri?
- Pomoc je od naših društava u proteklih par godina zatražilo oko 25 ljudi koji se mogu svrstati u kategoriju beskucnika, osoba koje nemaju svoj dom ni registrirano mjesto stanovanja niti sredstva kojima bi mogle namiriti potrebu stanovanja te su privremeno smještene u prihvatilištu, ili borave na javnim ili drugim mjestima koja nisu namijenjena za stanovanje.
Uglavnom se radi o muškarcima srednje životne dobi, vrlo cesto s medicinskim dijagnozama, koji su pronašli improvizirani prostor za smještaj u napuštenim zgradama, bunkerima, kamp-prikolicama. Bez osobne iskaznice s adresom prebivališta ne mogu ostvariti neki od vidova pomoci preko državnih ili lokalnih institucija, kao što su centri za socijalnu skrb ili odjeli za socijalnu skrb na razini gradova i opcina.
Smatrate li da je stoga nužno otvaranje pucke kuhinje i prihvatilišta za beskucnike?
- Na podrucju Istre trebalo bi postojati barem jedno prenocište privremenog karaktera s kapacitetom od 20 do 30 kreveta uz hranu, odjecu, zdravstvenu zaštitu, psihosocijalnu podršku, ali s krajnjim ciljem, a to je motiviranje za izlazak iz statusa beskucnika i integracije u redovne životne uvjete. Buduci da je najveci broj naših usluga usko povezan s osiguravanjem prehrambenih artikala, sigurno je da tu postoje velike potrebe.
Jedan od odgovora može biti pucka kuhinja, ali pritom važnu ulogu ima suradnja svih mjerodavnih službi u procjeni ekonomske isplativosti u odnosu na druge nacine zadovoljenja potrebe za toplim obrokom. Dio tih potreba sigurno se može riješiti, a u nekim sredinama vec se djelomicno rješava, putem subvencioniranja toplog obroka u restoranima domova za starije ili slicnim institucijama koje imaju kuhinje. Prateci je problem definiranje kriterija za pravo na ovu uslugu s obzirom na razlicite kategorije socijalno ugroženih te veliki trošak usluge.
Postoji li razlika u odnosu na ranije godine - kome danas prijeti siromaštvo, tko su danas siromašni gradani? To Vas pitam jer se cesto stvara kriva slika da se siromaštvo dogada nekom drugom, a ne nama. Koliko je lako danas zapasti u siromaštvo?
- Svatko može zapasti u siromaštvo. Razlika je u odnosu na ranije godine i desetljeca kad smo bili nauceni živjeti s uvjerenjem da ce se vec nekako problem riješiti i da je nemoguce ostati bez prihoda ako si sposoban raditi. I da je nemoguce ostati bez stana ili kuce. I da ce mirovina donijeti mir i olakšanje. Tada se siromaštvo dogadalo nekom drugom.
Ljudi su se mahom kreditno zadužili na dugi rok racunajuci na ekonomsku stabilnost i mogucnost otplacivanja, a to je postalo gotovo nemoguce. Pridruži li se tome i bolest, koju najcešce donosi taj egzistencijalni stres, odjednom se pocinju zatvarati sva vrata. Vec sam ranije navela da se kao povremeni korisnici naših socijalnih programa pojavljuju mladi nezaposleni ljudi, a medu beskucnicima ima onih koji su se u toj situaciji našli zbog nemogucnosti otplacivanja kredita ili stanarine.
Jesmo li dovoljno socijalno osjetljivi na tude probleme ili cešce okrecemo glavu od siromašnih sugradana praveci se da ih ne vidimo?
- Ne bih rekla da je vecina ljudi neosjetljiva na siromaštvo drugih. Najcešce je prva reakcija na siromaštvo ili bolest u našoj okolini neugoda jer se podsvjesno zapravo toga bojimo, kao i vlastite empatije i emocionalnog angažmana oko necijeg problema ili pak fizicki angažman predstavlja prijetnju našoj komociji. Na to se nadovezuje problem "kolektivne odgovornosti", uvijek se netko drugi, neka služba, treba baviti time.
No, kad dode do inicijative, pokrece se pozitivna reakcija, cemu svjedoci niz humanitarnih prigoda na koje se ljudi odazivaju i pomažu. Pokojni predsjednik Hrvatskog Crvenog križa dr. Jadranko Crnic uvijek je govorio: "U svakom covjeku cuci andeo, samo ga treba znati probuditi." Pa i vi ste na kraju krajeva s nekim motivom odabrali pisati o ovoj temi.