Kolegica novinarka i urednica iz dnevnika La Voce del Popolo Carla Rotta nedavno je prevela na talijanski poznato djelo Vladimira Nazora "Veli Jože". Prijevod, a radi se o prvom integralnom prijevodu na talijanski izdanja iz 1930. godine, je objavljen u izdanju Naklade Kvarner iz Novog Vinodolskog.
Poticajan tečaj prevođenja
Carla Rotta dobila je 2007. godine prestižnu književnu nagradu "Citta' di Salo' 2007", gdje je nagrađena za knjigu "Femminile singolare", koja je objavljena u izdanju riječkog Edita, a koja donosi vrlo suptilne pripovijetke čije su protagonistkinje žene. Dobitnica je niza priznanja u Hrvatskoj i Italiji, a radovi su joj objavljeni u brojnim časopisima i antologijama. Uspješno piše i za djecu, a svoje je priče za djecu objavila u knjizi "Baffolesto e codacorta".
- Prijevod "Velog Jože" na talijanski krenuo je u sastavu tečaja prevođenja koji pohađam u pulskoj Zajednici Talijana pod vodstvom izvrsne prevoditeljice Ljiljane Avirović, a to štivo me odmah iz prve osvojilo. Odmah sam osjetila neki "feeling" s tim tekstom i krenula sam prevoditi. Inače, uvijek treba postojati neki pozitivan odnos prema djelu koje se prevodi, treba nam se dopasti i trebamo mu se potpuno posvetiti. Najveća mi je poteškoća bila prevesti "Galiotovu pesan", jer je tu prisutan zahtjevan poetski ritam i sintaksa, a što je vrlo važno da se zadrži u prijevodu. Na tekstu sam višekratno radila, dakako uz pauze, no išlo mi je dosta tečno. Velika je i uloga Ljiljane Avirović s kojom sam prošla sporna mjesta i koja mi je pomogla oko nekih rješenja, jer nije uvijek lako odlučit se za jednu riječ, kada su jezici tako bogati. Uzimala sam si pauze i tijekom samoga rada da bih se potom vratila na sam tekst. Zadovoljna sam kako je prijevod uspio, a ovaj smo projekt predstavili u Motovunu na Danima Velog Jože. Što se tiče same aktualnosti knjige, mislim da je ova knjiga i dalje aktualna, da se stalno može nanovo iščitavati i u njoj pronaći novi smisao i po(r)uku. Svaka knjiga na taj način, ponovnim iščitavanjem može uvijek biti aktualna. Nazorov je jezik jako melodiozan, a i stil je poseban, te svako čitanje nudi novu interpretaciju. Evo, primjerice Ecovo djelo "Ime ruže" može se pročitati kao iznimno povijesno djelo, ali i kao fantastičan krimić, ovisi o ključu i o kodu čitanja, veli Rotta ističući sjajno iskustvo u radu s Ljiljanom Avirović i s ostalim prevoditeljima koji su se jako dobro našli kako na profesionalnom, tako i na osobnom planu.
Relativno kasno otkrila prevođenje
- Žao mi je što sam možda prekasno, iako kažu da nikada nije prekasno, otkrila književno prevođenje. Ranije sam prevodila školske udžbenike te tehničko-administrativno-pravne tekstove. Prije pohađanja ovoga tečaja imala sam veću sigurnost, no sada sam vidjela da je prevođenje teže i zahtjevnije od onoga što sam ranije mislila i da treba tu uložiti puno truda i vremena. Svaki književni tekst je drukčiji i svakom tekstu treba pristupiti na poseban način. Prevodila sam nešto od kraćih djela Claudia Magrisa za potrebe tečaja što je potom i objavljeno kao skupni rad nas prevoditelja, a i neka djela za djecu. Predstavili smo se na festivalu fantastične književnosti u Pazinu, na Sajmu knjiga, Monte Libriću i sve je to bilo vrlo zanimljivo i korisno iskustvo, ističe Rotta.
Ona veli da joj je sada zanimljivije prevođenje od pisanja, iako ima pune ladice natuknica za naredna književna djela, no trenutno je najviše privlači prevođenje i u tome se najbolje našla.
- Poeziju sam dosta manje prevodila, prevodila sam sa španjolskog jednu autoricu na talijanski i na hrvatski, a Jesenjinovu poeziju sam prevodila na istroromanski za natječaj za očuvanje istroromanskog dijalekta Favela'. Prilikom prevođenja književnosti jako se puno čita jer se želi pročitati sve što je određeni autor napisao i što je o njemu napisano i primjerice, ako naiđete na neki izraz koji se odnosi na srednjovjekovno oružje onda idete pročitati sve o vrstama toga oružja da biste pronašli točan termin. Mora se čitati puno i za pronalazak adekvatnih sinonima, da jezik bude bogat, fluidan, pa tu su i teorijska djela o prevođenju, tako da se jako puno čita i radi na obogaćivanju leksika jer je to kod prevođenja iznimno važno i korisno, veli naša sugovornica.
Na upit kako je počela pisati, kada je osjetila potrebu, veli "počela sam pisati pjesme još kao tinejdžerka, kao i većina
drugih mladih, no nisam sačuvala niti jednu od njih, niti iskreno smatram da su imale neku vrijednost. "Ozbiljnije" sam počela pisati kada sam osjetila da imam nešto reći, a prva mi je pripovijetka imala terapeutsku funkciju. Zatim sam nastavila i dalje pomalo pisati, te je uskoro uslijedila prva nagrada za prozu na natječaju Istria Nobilissima. Volim pisati za djecu, to me posebno zabavlja i čini mi veliko zadovoljstvo", zaključuje Rotta. (Vanesa BEGIĆ)