Okvirni krediti po tekucim racunima ili popularni minusi nezaobilazan su bankarski proizvod jer klijentu daju mogucnost lakog zaduženja bez papirologije i bez valutne klauzule, no za taj se komfor banci godišnje placaju kamate oko 13 do 14 posto. Ranije je kamata na minuse bila i viša, no plafoniranjem najviše ugovorne kamatne stope na kredite, zakonodavac je banke prisilio da ovu kamatu svedu barem ispod te granice.
Karticni krediti i minusi su prema podacima Hrvatske narodne banke najskuplji buduci da se kamatni prosjek u njihovoj skupini, kratkorocnih kunskih kredita, krece oko 12,60 posto godišnje. To su istovremeno i proizvodi koji imaju komponentu revolvinga ili obnavljanja, tako da su de facto sve manje kratkorocni, a sve više dugorocni. Tocnije, brzo se u njih ude, ali se teško izlazi. U vrijeme potrošackog buma, gradani su peglali kartice i povecavali minuse, no podaci središnje banke govore da je u tijeku proces razduživanja.
Ljudi se boje ulaziti u nove, pogotovo vece i dugorocnije kredite za kupnju auta, stana i slicno, a zaduženje se smanjuje i u skupini karticnih, te u skupini tzv. ostalih kredita, u koje spadaju i minusi, ali i gotovinski i potrošacki krediti. Stoga je zapravo teško razluciti što se zaista po kojoj od tih podskupina dogada.
Htjeli smo vidjeti je li kriza gradane prisilila da se iz minusa povuku ili ih je pak dodatno u njih uvukla, a temeljem podataka koje smo prikupili od banaka, unazad godinu ili dvije prosjecna iskorištenost minusa u broju i obimu nije se znacajnije mijenjala, no prije bi se moglo reci da blago raste, nego što se smanjuje.
Tako u Privrednoj banci Zagreb kažu da od ukupnog broja klijenata koji imaju otvoren tekuci racun s odobrenim prekoracenjem, prosjecno oko 50 posto klijenata i koristi dopušteno prekoracenje. Prosjecan iznos iskorištenog dopuštenog prekoracenja krece se blizu 10.000 kuna i u tom smislu ne bilježimo znacajnije oscilacije u zadnjih godinu dana, kažu u PBZ-u.
Rast od desetak posto
U Hypo banci objašnjavaju da prosjecna iskorištenost dopuštenog prekoracenja po tekucem racunu gradana iznosi 5.700 kuna. Od ukupnog broja odobrenih prekoracenja oko trecine je iskorišteno, a po volumenu to iznosi 50 posto. Ukupno pak 65 posto vlasnika tekucih racuna koristi dopušteno prekoracenje po tekucem racunu.
U Splitskoj banci isticu da prekoracenje koristi oko 33 posto klijenata s tekucim racunima. Prosjecni iznos prekoracenja iznosi 5.044 kuna, a kod izracuna su uzeti u obzir klijenti s racunima u prekoracenju na dan 31. svibnja ove godine.
– Ono što se vidi iz dostupnih podataka iz 2009. godine, a u usporedbi s podacima iz istog razdoblja 2010., je da se broj racuna koji su u prekoracenju povecao za 10 posto, iako je prosjecan iznos prekoracenja po tekucem racunu u principu ostao isti, ali se zbog povecanja broja klijenata koji ga koriste povecao u ukupnom volumenu, isticu u Splitskoj banci.
U Raiffeisen banci od ukupno odobrenog dopuštenog prekoracenja udio iskorištenog prekoracenja u lipnju 2009. godine i lipnju 2010. godine iznosi 62 posto, u prosjecnom iznosu približno 11.000 kuna. U istom razdoblju 2008. udio iskorištenog prekoracenja iznosio je približno 57 posto, u prosjecnom iznosu približno 9.000 kuna.
U Erste banci, prema podacima od 30. lipnja ove godine, od ukupnog broja aktivnih partija tekucih racuna udio klijenata koji imaju odobreno dopušteno prekoracenje po tekucem racunu iznosi oko 40 posto, što ne znaci da ga nužno i koriste. Prosjecan iznos odobrenog dopuštenog prekoracenja je oko 6.000 kuna, dok je prosjecan iznos iskorištenog dopuštenog prekoracenja oko 3.350 kuna. U korištenju odobrenog dopuštenog prekoracenja nisu zabilježena znacajna odstupanja u odnosu na dosadašnje trendove. Tako je primjerice 30. lipnja 2009. prosjecan iznos odobrenog dopuštenog prekoracenja u Erste banci iznosio oko 6.000 kuna, dok je prosjecan iznos stvarno iskorištenog dopuštenog prekoracenja bio oko 3.250 kuna.
Banci 300 kuna
Tko se želi riješiti minusa, gotovo da se i ne isplati podizati novi kredit da bi se njime zatvorio minus. Jer, iako je kamata na minus nešto viša nego na gotovinske kredite (za oko 2 do 3 postotna boda), na odobravanje novog kredita placa se naknada koja cesto gotovo kompenzira uštedu po osnovi kamate. Tome treba dodati i dodatnu papirologiju i s njom vezane troškove. Alternativa je napraviti vlastiti plan smanjivanja minusa, od mjeseca do mjeseca, kojeg se potom treba cvrsto i držati. Sa svakim mjesecom minus ce kopniti, a zadovoljstvo cinjenicom da se vlada vlastitim financijama rasti.
Ako je primjerice netko u minusu 10.000 kuna, prvi mjesec trebalo bi se pokušati zaustaviti na 9.000, drugi na 8 i tako dok se ne dode do nule. Ako je minus veci, znaci da osoba ima i veca primanja (banke obicno odobravaju minuse do tri prosjecne place), pa bi se moglo pokušati mjesecno odvajati i više. Teško se naravno disciplinirati i prisiliti na jedan vid štednje koji bi znacio definitivnu otplatu tog kredita, a pogotovo je to teško u kriznim uvjetima, kada se raspoloživi dohodak smanjuje a troškovi rastu.
Na više iznose minusa, banci se mjesecno plati i po 300 kuna kamate, godišnje to seže i preko tri tisuce, a sama se glavnica ne smanjuje, ako se uvijek i ponovno obnavlja. U krizi raste i opasnost od potonuca u nedozvoljeni minus, što onda banka dodatno penalizira opomenama (koje naplacuje), a nakon nekoliko mjeseci prijeti opasnost i od crne liste.