Suvremenom kapitalizmu nisu potrebni objekti nego slike

Emil Jurcan uz dobar odaziv u Galeriji Poola (D. ŠTIFANIĆ)
Emil Jurcan uz dobar odaziv u Galeriji Poola (D. ŠTIFANIĆ)

S paradoksom već u nazivu predavanja "Subverzija forme u arhitekturi" - jer kako spojiti subverziju (rušenje, potkopavanje, prevrat) i formu (oblik, oblikovanje, stvoreni oblik) - pulski arhitekt i predsjednik Društva arhitekata Istre Emil Jurcan održao je preksinoć u Galeriji Poola u sklopu Dana arhitekture u Istri drugo od planirana tri predavanja. Pritom je još dosljednije izrazio proturječje u samom procesu stvaranja arhitekture, postavivši pitanje je li moguće oblikovanje s namjerom rušenja; je li moguće stvaranje s namjerom uništavanja.

Forma utjelovljuje vrijednosni sustav

- Za svaku arhitekturu nužna je građevinska dozvola. Svaku arhitekturu mora odobriti referent koji utvrđuje je li intervencija usklađena sa zakonima, normativima i planovima. Je li subverzija uopće moguća ako je legalna, nastavio je Jurcan.

No, s druge strane, dodao je, forma nije objektivna stvar, nije neutralna; ona je rezultat seta odluka oblikovalaca (dizajnera, projektanta; pojedinca ili grupe).

- Forma utjelovljuje neki vrijednosni sud stvaratelja. Ako forma sadrži izraženi sud, onda taj sud može biti kritičan, a ako može biti kritičan, može biti i subverzivan, nastavio je.

Ovo predavanje bilo je posvećeno negaciji objekta i predstavnicima  radikalne arhitekture, grupama Achizoom i Superstudio koje su djelovale 60-ih i 70-ih godina u Firenci, i koje su projektima No Stop City i Kontinuirani spomenik projicirale grad kao beskrajno polje samo s nužnom infrastrukturom i beskrajne površine bez objekata.

- To je njihova negativna utopija, radikalizirajući kapitalizam do razine apsolutnog, pojasnio je Jurcan. U nastavku se referirao i na rad te 1972. godine studenta Rema Koolhaasa (Egzodus ili Dobrovoljni zatvorenici arhitekture), koji je nadahnjujući se "Kontinuiranim spomenikom" proučavao Berlinski zid kao arhitekturu.

Ne preskačući situacioniste i društvo spektakla Guya Deborda te Henrija Lefebvrea i Manuela Castellsa, ovo je predavanje Jurcan posvetio Bernardu Tschumiju, koji je pak, mimo negacije objekta, naglašavao "događaj" i njegov političko-socijalni potencijal u transformaciji prostora.

Arhitekt i političko djelovanje

Tschumi opisuje dvije tehnike subverzivnog djelovanja u arhitekturi: egzemplarne akcije (zauzimanja, skvotiranje, samogradnja) i protudizajn (projektiranje fikcije). U tom kontekstu naveo je tezu Guya Deborda da suvremenom kapitalizmu nisu potrebni objekti nego slike, primjerice rasvjeta i dizajn.

- To se može vidjeti i u Puli na procesu osvjetljavanja grada i vizualnim kulisama, kazao je Jurcan.

Zaključujući predavanje, naveo je dva problema: ako želi politički djelovati, arhitekt bi morao odustati od suštine vlastite profesije, a to je oblikovanje građevine, i umjesto toga se posvetiti privremenim efektima - scenografiji ili dizajnu. Drugo, opravdavanjem vlastitog djelovanja nearhitektonskim (vanjskim) narativima, o čemu se u ova dva primjera zapravo i radi, i zanemarivanjem te suštine vlastite profesije, arhitektonsko djelovanje postaje podložno ideološkim interpretacijama na koje nema gotovo nikakav utjecaj budući da se te operacije odvijaju izvan arhitektonskog diskursa. (Z. ANGELESKI)


Podijeli: Facebook Twiter