Suveren i energičan na gitari, ne i u glasu (iako ugodne boje), renomirani američki blues rock slide gitarist Eric Sardinas u subotu je pred 300-tinjak posjetitelja na pulskom Kaštelu jednoipolsatnim nastupom sa svojim pratećim sastavom Big Motor zaključio svoju mini hrvatsku (zagrebačko-splitsko-pulsku) turneju.
Nepatvorena energija
Pulska publika prepoznala je njegovu iskrenu posvećenost glazbi, ali i publici, nepatvorenu energiju kao i priličnu scensku karizmatičnost, no možda je najbolje zvučalo par tihih izvedbi na gitari, bez pratnje benda, gotovo bez struje, otkrivajući suštinu bluesa, ali i suptilnog, ne samo energičnog glazbenika odnosno virtuoznog gitaristu. Usput, činjenica da je, iako je prirodno ljevak, naučio svirati gitaru kao dešnjak samo dodatno objašnjava njegovu interpretacijsku lakoću.
Dobro poznat domaćim poklonicima bluesa/rocka nakon brojnih nastupa u zagrebačkim klubovima te otvornih ljetnih koncerata u Novigradu, Vrsaru i Svetvinčentu, Sardinasa je ovaj put pratila korektna, ne posebno uvjerljiva ritam sekcija - basist Paul Loranger i bubnjar Demi Lee Solorio. Prije tri godine na Montraker Live Music Festivalu u Vrsaru trio su uz Sardinasa činili basist Levell Price i bubnjar Bryan Keeling.
Predstavljajući pjesme s posljednjeg, godinu i pol dana starog albuma "Boomerang", uvjerljivo su odsvirali pjesmu "Bad Boy Blues", a jedan od vrhunaca koncerta svakako je bila "Get Down The Whiskey". U bisu su se odjavili zanimljivim instrumentalom nadahnutim i posvećenim AC/DC-u, tek uz završni vokalni refren njihove čuvene pjesme iz 1979. godine "Highway to Hell". Prije odlaska s bine, čučnuo je bliže publici i nakratko potpalio svoju resonator gitaru, privukavši ljude koji su to htjeli snimiti mobitelom.
Delta blues
Želeći osvijetliti poluge njegova stvaralačkog svijeta, nije loše citirati ključan dio Sardinasovog intervjua koji je domaćem portalu Perun.hr dao točno na dan pulskog koncerta. Na pitanje kako uspijeva kombinirati tradicionalno i moderno, te je li teško dobiti dobar miks iz toga, odgovorio je ovim riječima:
"Moja inspiracija je pravi Delta blues. Ali, moja električna strana donosi taj Texas, taj Chicago, tu električnu stranu, i brisanje linije između to dvoje je za mene nešto snažno. Uvijek razmišljam o bluesu kao o jednom sviraču, jednoj osobi koju mogu čuti kako udara nogom o pod i pjeva o onome što mu je na umu. I za mene je taj zvuk snažan kao hrpa Marshall pojačala. To je ista energija. Moraš imati svoj glas i to je to. To je pričanje priče, dolazi iz srca. I ako ne govoriš istinu, ljudi će to znati. Ono što ja radim, držim konce s obje strane medalje, bluesa i rocka, i jednostavno ih spajam. Sretan sam da sam se našao i u jednom i u drugom".
Eric Sardinas rođen je 1970. godine na Floridi, a dosad je objavio šest albuma. Gitaru je počeo svirati sa šest godina, i već je tada slušao i svirao Delta blues i glazbu umjetnika kao što su Charlie Patton, Bukka White, Big Bill Broonzy, Elmore James i Muddy Waters. (Zoran ANGELESKI, snimio Dejan ŠTIFANIĆ)