Nedavno prikazan istraživački dokumentarni film "Nepoznata Pula" o starim austrougarskim utvrdama, bitnicama i ostalim fortifikacijama, kojih na području Pule ima i više od stotinu, što manjih što većih, polučio je neviđen pozitivan odjek među gledateljstvom. Iako vjerojatno svi Puljani i znaju za postojanje barem neke utvrde u gradu, koji je bio glavna austro-ugarska luka pa stoga ove, toliko brojne građevine i ne čude, isto tako vjerojatno svi znaju kako se one s vremenom devastiraju. S obzirom da potječu još od kraja 19. stoljeća, za jedan je dio tog propadanja zasigurno zaslužan zub vremena. No, za drugi, veliki i otužni dio sada već poprilično devastiranih svjedoka jednog zlatnog doba pulske povijesti, zaslužni su itekako i sami građani.
Kamenje spremno za odvoz
Upravo o jednom sporom, sustavnom, ali razarajućem, učinku ljudskih ruku svjedoči i Zlatko Devedžić, predsjednik Nacionalne udruge za fortifikacije Pula (NUF). U njegovoj pratnji obišli smo bateriju Ovina u kampu Valovine gdje nam je ukazao da je unatrag dvije godine započela pljačka, koja je intenzivirana zadnjih godinu dana.
- Najprije je s utvrde odnijeto sve željezno, ostao je sam kamen, a onda je polako i kamen počeo nestajati. I sada možemo vidjeti u hodnicima da je netko spremio velike kamene blokove koji su izvađeni iz poda i, složeni uz rub, čekaju da ih netko odnese. U ove hodnike ne mogu kamionima, pa sve moraju iznositi ručno, zato to i traje, inače bi ogoljeli ovu utvrdu još daleko prije, rekao nam je Devedžić.
Upitan je li tijekom obilaska i vođenja turističkih skupina po pulskim utvrdama, koga i zatekao u krađi, kaže da jest, a da je riječ "i o crnima i o bijelima", odnosno da kradu svi redom. Krađe je, naravno prijavljivao i policiji, ali je problem što ih policija nikada ne zatekne na licu mjesta, što je nužno da bi mogla nekoga i teretiti za krađu.
- Mi smo 2002. godine čistili utvrdu i sada možete vidjeti što se dogodilo nakon 13 godina. Tada nam je i Turistička zajednica donirala ručak, odazvalo se puno ljudi, ali je potom sve stalo. Priroda čini svoje, a na žalost, ni Grad nije imao sluha pa je tvrđava opet puna smeća, u svakom od kanala ima po nekoliko stotina kilograma smeća, čak su i unutrašnje prostorije pune otpada, u jednoj su dvaput zapalili automobile pa su zidovi svi crni, pali se i bakar, možda su žice ukradene i na Muzilu, tko zna, gotovo u dahu kazuje nam Devedžić i dodaje da povrh toga postepeno nestaje i kamenje s utvrde, najprije je nestalo ono sa stepeništa, a sada su na red došli podovi.
Zapaljena dva automobila
- Ovo su originalni podovi od kojih je ostalo možda 30 posto sačuvano, sve ostalo je pokradeno ili izvađeno. A vjerujte, taj je kamen izvorno tako dobro ukomponiran da ga je vrlo teško vaditi pa kod vađenja puca. Sada bi sanacija ovih podova bila vrlo skupocjena, a vraćanje tog kamenja na izvorno mjesto možda i nemoguće. Šteta je, dakle, nemjerljiva, smatra Devedžić.
Objekt bi se, kaže nadalje, trebao barem zatvoriti da se zaštiti od daljnjih krađa. Potom bi ga ponovno trebalo očistiti od raslinja, prvenstveno smokve i borova čije žile razaraju zidove, a tada bi trebalo osmisliti i kako trajno valorizirati ove velebne građevine. (Sandra ZRINIĆ TERLEVIĆ, snimio Danilo MEMEDOVIĆ)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU