Iako su iz Ministarstva zdravlja demantirali vijest s portala Indeks o navodnom tajnom dokumentu hrvatske Vlade pod nazivom "Reforma zdravstva - sve poskupljuje i sve se privatizira", bura se već podigla i javnost je uznemirena.
Međutim, i bez "tajnog dokumenta" osiromašeni građani znaju da novca nema ni u državnoj riznici, a nema ga dovoljno ni na HZZO-ovom izdvojenom računu za zdravstvo, koje je svakim danom sve skuplje. I zdravorazumski je zaključiti da sve vodi smanjenju obima i kvalitete svima dostupnih javnozdravstvenih usluga. Posve realno zvuče najave da ćemo doplaćivati neke skuplje usluge i zahvate, tzv. nadstandard, da će s hitnog prijema pacijente koji nisu najvišeg stupnja hitnoće vraćati obiteljskim liječnicima, da će poskupiti participacija i dopunsko zdravstveno osiguranje HZZO-a, da se otvara tržište za privatne osiguravateljske kuće i tako redom sve dok se troškovi i prihodi javnog zdravstva ne približe, ako se već nikad neće poravnati.
- Ako se godinama priča u javnosti da zdravstvo generira gubitke, mislim da svatko iole normalan treba razmišljati o reformi. Ako je pitanje hoće li korisnici dobiti uslugu hitne medicine, odgovor je - da, ali važno je prepoznati razliku između hitnog, žurnog i redovnog. Spominje se pružanje usluge educiranih trijažnih sestara. Termin je već godinama u primjeni ali u javnosti nije dovoljno naglašeno postojanje te institucije. Koliko znam o reformi hitne, ne podrazumijeva tektonske promjene nego samo novu organizaciju rada, da svi u sustavu - primarna, hitna i bolnička ustanova, transparentno pružaju opseg zdravstvene usluge za koji su nadležni, kaže doc. dr. sc. Irena Hrstić, sanacijska upraviteljica pulske Opće bolnice.
U pulskoj bolnici, naglašava, već duže od godinu dana trijažne sestre s hitnog prijema pacijente klasificirane u kategoriju 4 i 5 subotom i nedjeljom upućuju dežurnom liječniku obiteljske medicine u istoj zgradi. Kako čuje od sugrađana ljudi takav način rada ocjenjuju kao dobar, značajan pomak. Što se tiče poskupljenja participacije i dopunskog osiguranja, dr. Hrstić smatra da ima smisla povisiti izdvajanje osiguranika jer je razvojem tehnologije i farmakologije zdravstvena usluga sve skuplja, a što je ključno, i širokodostupna, kakva treba i ostati.
Komoditet i zloupotreba sustava
Ravnatelj županijskog Zavoda za hitnu medicinu dr. Srđan Jerković, naglašava da problem može nastati kada su timovi hitne službe opterećeni nehitnim bolesnicima. Ljudi dolaze na pregled zbog viroze, upale grla i sličnih nehitnih stanja, pa i zbog recepta za kroničnu terapiju. Vrlo jasan primjer toga je u ispostavi Labin gdje je lani u ambulanti pregledano oko 9.200 pacijenata od kojih je hitnih bilo svega 14. I u bolničkoj hitnoj službi bolesnici žele koristiti resurse hitne medicine za nehitna stanja. Razlozi su razni - neznanje i strah za vlastito zdravlje, duge liste čekanja, radno vrijeme njihovog liječnika, ali i komoditet te zloupotreba sustava, kazuje dr. Jerković.
Naglašava da su i izvanbolnička i bolnička hitna služba kapacitirane samo za zbrinjavanje hitnih stanja. Ako je omjer hitnih i nehitnih 40 prema 60, s istim kapacitetom se zbrinjava dva i pol puta više bolesnika - jasno je da nastaje problem zbog kojeg može ispaštati pacijent koji je zaista hitan. Da se to ne dogodi, uvedena je trijaža, tj. sve bolesnike odmah po dolasku pregleda dodatno i specijalno educirana trijažna medicinska sestra koja na osnovi izmjerenih vitalnih parametara razvrstava bolesnike u određenu kategoriju te se bolesnike pregledava po redoslijedu hitnosti, a ne prema vremenu dolaska. Dr. Jerković naglašava da su 4. i 5. stupanj trijaže stanja kod kojih nije ugrožen život, niti je zdravlje teško narušeno i ti pacijenti ne spadaju liječniku hitne medicine.
Spajanje dviju hitnih - logično rješenje
- Sadašnji način rada bolničke i izvanbolničke hitne službe rezultira velikim nesrazmjerom financiranja, kadrovskih kapaciteta i učinkovitosti. Funkcionalno spajanje hitnih službi je logično rješenje da bi se ravnomjerno rasporedio posao, a hitni pacijent dobio kompletnu uslugu. Sve to treba raditi jedna služba. Sada u izvanbolničkoj hitnoj radi oko 740 liječnika, a u bolničkoj oko 245, dok je omjer medicinskih sestara odnosno tehničara 1.460 prema 600. Na hitnoj radim od 1989. i otada su se dogodili vrlo pozitivni pomaci u smislu standardizacije postupaka, načina rada i opreme. Reorganizaciju hitne treba nastaviti u smjeru funkcionalnog spajanja svih hitnih službi, ali istovremeno reorganizirati i ostale komponente zdravstvenog sustava da bi građani imali kvalitetnije i dostupnije zdravstvo. Do tada, Županija i jedinice lokalne samouprave pomažu da održimo visok standard hitne medicine koji imamo u Istri, zaključuje dr. Jerković.
Trend je u svijetu da se rastom participacije održi standard javnog zdravstva
- Činjenica je da zdravstvu godišnje nedostaje nekoliko milijardi, a da je djelatnost sve skuplja i poskupljenja su neminovna. Zato razumijem poskupljenje participacije i dopunskog zdravstvenog osiguranja. Najmjerodavnije međunarodne studije procjene razvoja javnog zdravstva pokazuju da će do 2050. godine participacije rasti, ali da s druge strane javno zdravstvo ne smije biti biznis u smislu bogaćenja, da ga država mora čuvati. Predviđa se da će se rušenjem cijena proizvoda i usluga dobiti pristupačna cijena, uz što obuhvatniju zdravstvenu zaštitu, a to će se moći postići jedino rastom participacije. Onda je taj rast smislen. Tim je putem već krenuo Japan, zasad jedini u svijetu. Ključ je u državnoj kontroli kvalitete, sigurnosti, zdravstvenih standarda, kaže dr. Lems Jerin.
Dr. Jerin, internist nefrolog, otišao je u mirovinu s 40 godina radnog staža - sve odrađeno u pulskoj Općoj bolnici, na funkciji ravnatelja u više od tri mandata - ali je prije nepune dvije godine zamrznuo mirovinu i ponovno se zaposlio. Radi u Zagrebu puno radno vrijeme na Poliklinici za internu medicinu i hemodijalizu Avitum, koja je pod ugovorom s HZZO-om. Evo što kaže o najavljenoj reformi hitne službe.
- Postupak prema hitnom stanju bolesnika i trijaža neusporedivi su s nekadašnjom praksom u našim bolnicama. Trend je u svijetu da se specijalizacijama drugog medicinskog kadra, van liječnika, povjeravaju zadaće kao što je trijaža u hitnoj medicini. To je potpuno racionalno, ali uz dopunsku edukaciju kadra. Toga ima i u drugim granama medicine, kao što su ultrazvučne pretrage ili u centrima za dijalizu gdje obučene medicinske sestre i tehničari rade bez neposrednog prisustva liječnika, koji je tu samo kao konzultant kad zatreba. Imao sam prilike vidjeti takve forme rada već prije 10-20 godina u nekim zemljama. Nama djeluju neprihvatljivo, ali to je realnost i potreba racionalizacije, kaže dr. Jerin. (Duška PALIBRK)