Veterinarska inspekcija Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja u ponedjeljak je ponovno provela ocevid u neslužbenom skloništu za napuštene pse, koje u svojoj kuci u naselju Strada Kontesa vodi Vida Pfeuffer.
Cim su primijetili što se dogada, dvadesetak se susjeda okupilo ispred zatvorenog portuna kuce opasane visokom zelenom ceradom da bi od dviju inspektorica iz Rijeke i Poreca doznalo što su utvrdile te još jednom iskazalo negodovanje zbog tog skloništa unutar naselja.
Svako kucanstvo može imati najviše tri psa
Ono što su od inspektorica culi, nezadovoljne mještane koji se vec niz godina peticijama i žalbama obracaju na razne adrese - od Grada do ministarstva - dodatno je iznerviralo. Naime, utvrdeno je da se u kuci i u boksevima uz nju nalazi 13 pasa koji su dobro njegovani, cijepljeni i cipirani i svi su kucni ljubimci Vide Pfeuffer te još dva drugih vlasnika, na cuvanju.
Susjedi su ocekivali da ce pasa biti puno više i da ce biti iseljeni buduci da je prije dvije godine inspekcijskim nadzorom utvrdeno da Pfeuffer ne posjeduje dozvole potrebne za rad skloništa te joj je zabranjeno skupljanje pasa i njihovo držanje na tom mjestu, uz napomenu da ce zatecene životinje biti zbrinute na propisan nacin u zakonskom roku. O dolasku inspekcije obavijestili su i gradsku upravu, nakon cega su na lice mjesta stigli nacelnik gradske uprave Alen Luk i komunalni redari.
Luk je podsjetio da prema prostornoplanskoj dokumentaciji u ovom dijelu stambenog naselja azil nije moguc niti je primjeren, da prema gradskoj odluci svako kucanstvo može imati najviše tri psa te da se Grad u više navrata obracao nadležnoj veterinarskoj inspekciji buduci da nije ovlašten za iseljavanje životinja.
Susret gradana s inspektoricama protekao je u dosta napetoj atmosferi, a nakon odlaska inspektorica netko je od njih zažviždao, psi su se nakratko razlajali i došlo je do ružnog dovikivanja s obje strane zatvorenog portuna i ograde. No, izostale su, srecom, scene od prije dvije godine kad je intervenirala policija nakon što je u slicnoj situaciji jedan muškarac iz dvorišta Vide Pfeuffer verbalno napao okupljene susjede i podignuo motiku s namjerom da zastraši jednog od njih, zaradivši tako prekršajnu prijavu zbog remecenja javnog reda i mira.
Ljudi vec na rubu živaca, moguci su i ekscesi
Susjedi su i ovom prigodom obasipali inspektorice oštrim komentarima. "Jucer je tu bilo cetrdesetak pasa, ali su sve pocistili i u kombijima ih odvezli na neko drugo mjesto!", uzviknula je jedna žena. "Trebale ste doci nenajavljene, pa biste vidjele pravo stanje stvari!", dodala je druga. Zorica Benic ih je pozvala da kod nje besplatno provedu vikend i uvjere se kako izgleda neprospavana noc zbog laveža pasa.
"Ljeti je zbog toga nemoguce otvoriti prozore, a zamislite tek kako je onima koji se ujutro moraju ustati prije šest sati za na posao!", istaknula je. Anita Anic je još uvijek ogorcena zbog dogadaja od prije dvije godine kad su joj, kako je ustvrdila, u razdoblju kad je Pfeuffer bila odsutna, njeni psi ubili tridesetak pilica, što je prijavljeno policiji. "Izvršen je ocevid, pronadeni zakopani dijelovi pilica u dvorištu, ali nikome ništa", ispricala je. Susjedi se žale i na smrad i neadekvatno odbacivanje krutih fekalija u kontejnere.
- Isticem da nitko od nas nema ništa protiv životinja i da vecina nas ima pse i druge kucne ljubimce. Problem je iskljucivo u prevelikom broju pasa i cinjenici da takvom skloništu nije mjesto usred naselja, rekla je gradska vijecnica Timea Ritoša, koja živi u Stradi Kontesi. Objasnila je da su mještani krajem rujna ponovno uputili žalbu ministarstvu tražeci da se poštuje rješenje o zabrani rada azila. Ovih su se dana sastali s gradonacelnikom Anteom Milosom koji je obecao ugovoriti sastanak s ministrom Petrom Cobankovicem da bi se rješenje provelo u djelo.
- S ministrom cu se sastati u subotu, a pretpostavljam da je on nešto vec poduzeo i s tim je vjerojatno povezan ovaj inspekcijski nadzor. Situacija u naselju Strada Kontesa zbog nelegalnog azila je neodrživa i neprihvatljiva. Neki su ljudi vec na rubu živaca i, ako se tako nastavi, moguci su i ekscesi, a to zaista ne želimo. Grad ce se svim sredstvima založiti da se taj problem konacno riješi, spremni smo i na akcije gradanskog neposluha i financijski podržati premještanje pasa, kazao je gradonacelnik.
Na pitanje gdje bi psi trebali biti premješteni odgovorio je da ce to odrediti nadležni, u skladu sa zakonima i propisima - "u neki legalni azil ili drugo mjesto". Što se mogucnosti otvaranja azila na podrucju Novigrada tice, rekao je da bi u slucaju potrebe poticaj za to trebao doci od državnih institucija, ali i da u Novigradu nije evidentiran problem s psima lutalicama.
Pfeuffer: Dok sam ja ovdje, bit ce i moji psici
- Neshvatljivo mi je ponašanje mojih susjeda, tim više što imaju priliku vidjeti kako mi napuštene životinje ljudi ostavljaju pred ogradom ili cak ubacuju preko nje. Svi oni sjede na terasama i to promatraju, ali se prave da se to ne dogada. Isto tako vide strance koji dolaze ovdje da bi udomili psice.
Trudim se smetnju svesti na minimum, psica je puno manje nego nekad i laju samo kad netko dode na ulaz, na poštara ili kad ih susjedi namjerno provociraju zviždanjem ili okretanjem automobila ispred moje ograde. Ovdje sam došla 1987., prije nego su kuce poceli graditi mnogi od onih koji se sad žale. Nema te osobe koja mi može narediti da se odreknem svojih psica, a nemam srca ni napustiti lutalice, prepustiti ih šinteraju u kojemu ih, svi to znamo, nakon dva mjeseca usmrte.
Za neke je cinjenica da te jadne životinje ne vide dovoljna da kažu da problem ne postoji. Ja se brinem o njima zajedno s dvoje volontera najbolje što mogu. U tome mi ni jedna institucija ne pomaže, vec samo poneki donator uskoci s hranom, ogrlicama, dekicama. Nove vlasnike za njih pretežno nalazim u Austriji i Njemackoj, o cemu uredno vodim evidenciju i od njih tražim samo da pokriju troškove cijepljenja i cipiranja.
I dalje djelujem putem udruge Prijatelji životinja Bujštine iako je od 80-ak clanova zaista aktivno tek nas troje, ispricala je Vida Pfeuffer, odlucno demantirajuci da je dan ranije pasa bilo 40-ak i da je organizirala njihovo preseljenje.
- Sama nemam materijalnu mogucnost urediti sklonište prema standardima takvih objekata u europskim gradskim središtima, a gradovi i opcine Bujštine dosad, nažalost, nisu imali sluha za izgradnju azila izvan naselja. Do novigradskog gradonacelnika nisam uspjela doci - s njim je teže dobiti sastanak nego s predsjednikom države. Druge solucije trenutno ne vidim. Dok sam ja ovdje - biti ce i moji psici, porucila je.