Ako se tko kladio da Jack Johnson nece privuci više od dvije tisuce ljudi na svom prvom nastupu u Hrvatskoj u pulskoj Areni, mogao se jako iznenaditi, kao što smo se, priznajemo, i sami iznenadili, ugodno.
Osim što je privukao cetiri i pol do pet tisuca ljudi, ovaj je americki glazbenik i idol surfera održao jednostavan, a kvalitetan koncert. Pohvale samoj izvedbi idu i zato što glazba koju Johnson i bend izvode više odgovara nekom klupskom prostoru pa nismo vjerovali da ce funkcionirati u Areni iako mu nije prvi put da svira na ovakvom prostoru.
Ima ovaj mladic puno iskustva iza sebe, ali plijeni i svojom neposrednošcu, ležernošcu i simpaticnošcu. Što uostalom reci za covjeka koji ne samo da se potrudio nauciti pokoju rijec na hrvatskom, nego je u pjesmi "Banana pancakes" cak i zapjevao "Divni ljudi, kako ste?" Taj covjek voli svoju publiku, a ona mu to uzvraca. Doci ce radi njega bilo gdje, pa je u Areni bio prilican broj turista, pogotovo iz Slovenije.
Pored toga, koncert Johnsona i benda nije nikakav pretjerani vizualni spektakl. Tu je veliko platno na kojem se vrte slike i filmove koje prate pjesme, ali u osnovi tu su cetiri glazbenika, njihova glazba i publika te dobre vibracije izmedu njih. Jednostavno, kao i Johnsonove pjesme koje govore o životu i ljubavi.
Oni koje stihovi ne zanimaju mogu zato samo uživati u ljetnim ritmovima pjesama, plesati ili samo cupkati. Cak i u Johnsonovim sporim i tužnim pjesmama ima barem malo optimizma.
Bis je takoder bio pomalo poseban jer se Johnson na binu vratio sam s gitarom i izveo još cetiri ljubavne pjesme od kojih je jednu posvetio supruzi koja je s njim došla u Pulu i vecer zakljucio s "Better together", njegovim najvecim hitom.
I njegovi prijatelji u bendu dobivaju svojih nekoliko minuta slave za vrijeme nastupa. Najviše se istice klavirist Zach Gill koji svira i harmoniku, dok je basist Merlo pokazao da zna i repati. Jedino bubnjar Adam Topol drži se strogo svog seta instrumenata.
S Johnsonom je nastupio i legenda reggaea Jimmy Cliff te su zajedno izveli reggae klasik "The harder they come". Cliff je bio taj koji je prije Johnsonovog nastupa zapalio atmosferu tako da njegov nastup ne možemo gledati kao na nastup obicne predgrupe. Cliff i brojna grupa bili su preksinoc al pari zvijezdama veceri po kvaliteti i dobroj atmosferi koju su priredili.
Culi smo neke prigovore kvaliteti zvuka, ali bio je to izvrstan koncert dvoje jakih glazbenika koji u sebi nose puno pozitivne energije. Uostalom, ukupno tri sata svirke, upornog skandiranja publike i konstantno dobre vibre dovoljno govore o uspješnosti koncerta. (M. RADIC, snimio S. MILJEVIC)