Uoči izbora najuzornije hrvatske seoske žene u supetarskom zaseoku Dolinci posjetili smo jedinu istarsku predstavnicu najuzornije seoske žene - gospođu Ljubicu Franjul, vlasnicu Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva obitelji Franjul koja se bavi uzgojem svinja te preradom i proizvodnjom mesa i mesnih prerađevina. Na 18. Izbor najuzornije hrvatske seoske žene koji organizira udruga "Uzorne hrvatske seoske žene" kandidirala ju je lanjska predstavnica Istarske županije Aleksandra Pekica iz Pekici, ali i predsjednica udruge. Izbor se održava ove subote u Karlovcu, otkud dolazi prošlogodišnja pobjednica.
Prasci često na otvorenom
Franjulovi su najpoznatiji po suhoj istarskoj kobasici, salaminu s četiri vrste papra, kobasica s tartufima i kobasica s ružmarinom, iako prave i ombolo, pancetu, pešt, svježu kobasicu itd. U proizvodnji, osim Ljubice i supruga Branka, sudjeluje 22-godišnji sin Loris koji je završio agrotehnički smjer u porečkoj srednjoj školi, ali i 22-godišnja kćer Morena koja pohađa poduzetnički studij u Pazinu.
- U vlastitom uzgoju imamo 40-ak prasaca koji su križanci švedskog landrasa i njemačkog duroka, a posebnost našeg svinjogojilišta je što prasce često držimo na otvorenom. Ja sam u Istru stigla prije 23 godine iz Slavonije, pa znam da su naši stari uvijek tako radili, da su svinje uvijek puštali van na zemlju, da ne budu samo na betonu, kaže simpatična 50-godišnja Ljubica. Zanimljivo je i to da baš sve meso nakon klanja ide u proizvodnju istarskih kobasica.
- U kobasice ljeti stavljamo sve dijelove svinje, uključujući buteve pršuta, špalete (plećke) i čvrsto masno tkivo, a zimi sušimo pršute, tako da napravimo 70-ak komada pršuta. No, nama su kobasice i salamini glavni proizvod, dok su ostalim proizvođačima u Istri oni nusproizvod, kaže nositeljica najnagrađivanijeg OPG-a na supetarskoj smotri kobasica Ljubica koja dodaje da im je veliki podstrek bio što su odmah po registraciji OPG-a prije pet godina na prvoj supetarskoj manifestaciji "S klobasicom u Europu" dobili titulu šampiona istarske kobasice, a i na idućim su domaćim i inozemnim smotrama uvijek bili u samom vrhu. Samobor, Pečuh…, gdjegod dođu pokupe nagrade.
- Naši proizvodi svagderi jako visoko kotiraju i važno nam je da su ljudi prepoznali naš trud, kaže suprug Branko koji najzaslužnijom za strelovit uspjeh OPG-a smatra upravo suprugu Ljubicu. Zahvalni su i entuzijastičnom supetarskom načelniku Mariju Bratuliću koji ih je potaknuo na proizvodnju kobasica, ali i ostao konstantan oslonac.
Fali malo slavonskog štiha
Delikatesne mesne proizvode najčešće prodaju na kućnom pragu, a dolaze im domaći kupci, ali i mnogi strani turisti koji su čuli za njih. Od maloprodaje u trgovinama su odustali, međutim, još uvijek drže svoj štand subotom na gradskoj tržnici u Puli. Proizvode prodaju i putem interneta www.trznica-trg.eu, odnosno Grupe solidarne razmjene koja povezuje građane s malim proizvođačima.
Bračni par Franjul dugi je niz godina radio u kasnije posrnulom istarskom mesnom divu Purisu: Branko je Purisu dao 33 godine radnog staža, a Ljubica 15 godina. Kod kuće su se zimi bavili izradom kobasica i sličnih mesnih proizvoda uglavnom za vlastite potrebe, tradicionalno, kao i drugi Franjuli u prošlosti. S obzirom na propadanje Purisa odlučili su otvoriti vlastiti OPG. Pogon su sagradili 2012., a Branko se posebno ponosi uvjetima u kojima borave životinje, ali i u kojima se stvara mesni proizvod, a koji odgovaraju najvišim kontroliranim tehnološkim i higijenskim standardima.
- Sa svinjogojstvom sam se susrela od malih nogu, uvijek smo u Strošincima kraj Županje, otkud dolazim, imali mnogo svinja pa je meni njihov uzgoj prirodno došao, kaže Ljubica koja gaji ljubav prema tradiciji, a aktivna je u svim područjima društvenog života u supetarskoj zajednici, odnedavno je i općinska vijećnica. "U jednim je novinama već stajao naslov 'Slavonka radi najbolje istarske kobasice', iako, moram biti iskrena, meni fali malo tog slavonskog štiha i gdjegod budemo na sajmu, ja si obavezno kupim slavonsku kobasicu, kulen i kulenovu seku", kaže Ljubica koja voli istarsku, ali nije se odrekla ni slavonske tradicionalne hrane.
Među 16 uzornih seoskih žena
OPG Franjul predlani je, kao predstavnik Istarske županije, bio kandidiran za najbolji hrvatski OPG - imaju, dakle, iskustva s izborima na najvišoj državnoj razini. U ovosubotnjem izboru naći će se 16 uzornih seoskih žena, a presudni kriteriji će biti: opći status žene, kućanstvo, gostoljubivost, dojam na pozornici i na kraju - stol s vlastitim autohtonim proizvodima. Primarna zadaća ove smotre je promicanje važnosti seoskih žena i poboljšanje kvalitete života u ruralnim prostorima, teži se promociji vrijednosti i važnosti žene na selu. Svaka kandidatkinja predstavit će svoj kraj kroz svoju djelatnost i način na koji ona pridonosi njegovom napretku.
Podsjetimo, Davorka Šajina iz agroturizma Ograde u Lindarskom Katunu smještenom između Pazina, Gračišća i Žminja bila je proglašena najuzornijom seoskom hrvatskom ženom 2010. godine. Možda je vrijeme da Istarska županija ponovno dobije prvakinju.
Dolaze zbog kvalitete i urednosti
Tijekom razgovora na prag naših domaćina zakoračila je obitelj Ljevšić iz Njemačke, dugogodišnji kupci koji su vremenom postali obiteljski prijatelji koji im na dar donesu i španjolski pršut.
- Dolazimo ovamo zbog dva razloga, prvi je kvaliteta proizvoda, a drugo higijena, čistoća i urednost. Prvi smo put obišli cijeli pogon i svinje, to je dotjerano do perfekcije, kaže kratko Rešad Ljevšić. I mi smo se u to uvjerili obilazeći pogon u kojem se nalazi komora za zrenje kobasica, komora za sirovinu, komora za strojnu obradu i punjenje te druge prostorije, ali i torove u kojima su zasebno smješteni mali praščići, gravidne krmače te veliki prasci.
Tajna najbolje domaće kobasice
U čemu je tajna pravljenja najbolje domaće kobasice?
- Mislim da ne postoji neka posebna tajna. Važno je da radiš s domaćom sirovinom, s mesom domaćih svinja koje su hranjene na tradicionalan način. A najvažnije je da količina soli, papra i češnjaka bude ujednačena, kaže Ljubica. (Napisao i snimio Anđelo DAGOSTIN)