Kako izaći iz Šišana, nije pitanje koje se pitaju turisti, već svatko tko je u proteklih dvadesetak dana kročio u selo. Ondje je izmjenama smjerova ulica, otvaranjem pješačke zone i zabranom parkiranja i zaustavljanja u centru sela stvorena pomutnja među vozačima i bijes mještana. Ipak, najviše ih ljuti postavljanje ležećih policajaca, podsjećamo da ih je najprije bilo šest, a sada četiri, na ulazu u selo u smjeru Ližnjana, kao i na izlazu - u smjeru Valture.
- Slučaj "Balvan" signalizacije u Šišanu je doista najbolji dokaz kako potrošiti stotine tisuća kuna na nestručnu i štetnu investiciju, tvrdi mještanin Mario Radetić, ukazujući na nelogičnosti oko postavljanja ležećih policajaca na ulazu u Šišan. Ondje su, tvrdi, najprije potpuno nelogično postavljeni ležeći policajci obzirom da nije u blizini škole, riječ je o zavoju i nikoga do takvih mjera ne ugrožava. Tvrdi da bi bilo dovoljno, kako stručnjaci i Zakon o prometnim znakovima nalaže, ugraditi vibracijske trake koji se postavljaju na potencijalno opasnim mjestima. Nadalje, naglašava kako su čak i postavljeni krivo, jer za ovaj tip ležećih policajaca brzina kretanja prema zakonu i praksi ne smije biti veća od 15 km/h, dok je u Šišanu istaknut znak za dozvoljenih 30 km/h.
- Tko će platiti štetu na automobilima mještana koji svakodnevno prelaze ove "barikade", te kako i na koji način će uslugu vršiti vozila hitne pomoći, obzirom da je riječ o glavnoj županijskoj prometnici, pita se Radetić.
Kako bi se uvjerili u problematiku nove prometne regulacije, obišli smo šišanske uličice. Krenuvši od mjesnog groblja na sporednu cestu vozeći se ravno prema centru sela, najprije nas je dočekao znak pješačka zona u kojem nije dozvoljeno parkiranje, čak niti kamionima dostave koji opskrbljuju lokalne kafiće i market, a pred centralnim trgom i fizičke prepreke - betonski stupići.
Unatoč zabranama parkiranih vozila ima, jer parkirati se negdje mora, čime mještani svakodnevno, ispred vlastitog ulaza, riskiraju novčanu kaznu.
Kada smo već bili u centru sela, pokušali smo se domoći fizički odvojene druge strane sela obišavši crkvu, no ondje nas je dočekalo drugo iznenađenje. Jedinom jednosmjernom uskom uličicom, kojom se ranije moglo proći do glavne regionalne prometnice, promijenjen je smjer i time vozače, koji se kao i mi nađu s krive strane, natjeralo na okretanje oko malenog, lijepo uređenog ali po svemu sudeći potpuno beskorisnog kružnog toka.
Konačno, otkrili smo i treću varijantu, obilazak sela u smjeru Ušićevih dvori, kronično uskom uličicom koja je i dalje dvosmjerna i traži vozačku solidarnost, a potom vođeni nekakvom vozačkom logikom, doduše više intuicijom, nabasali na izlaz na glavnu ulicu, no bez jasnih putokaza. Turistima bi ovo bilo previše, mještanima je žalosno, nama pak - smiješno. (Krešimir TADIJIĆ)
VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU