Potplaćenost, rad u neadekvatnim prostorijama te neprovedivi propisi višegodišnji su problemi na koje su sudski vještaci upozorili na nedavnoj Izbornoj skupštini istarske podružnice Hrvatskog društva sudskih vještaka (HDSV). Pronalaženje adekvatnog prostora za rad bit će prioritet i u ovoj godini, kazala je voditeljica podružnice Lucilla Šmitran, budući da prostorija koju je ponudio Grad nije odgovarala ovoj udruzi, a dotad će se sastajati u Domu hrvatskih branitelja.
Melita Bestvina, predsjednica HDSV-a, upozorava da se satnica sudskih vještaka već 17 godina nije mijenjala, pa još uvijek rade za 70 kuna bruto, odnosno od 32 do 35 kuna neto. Uzimajući u obzir rast troškova života u spomenutom razdoblju, satnica bi se, smatra, trebala kretati između 200 i 250 kuna. Osim niske satnice, sudovi sa zakašnjenjem isplaćuju vještake. Šmitran na vlastitom primjeru navodi da se to kašnjenje kreće od dva do tri mjeseca kada je o građanskim parnicama riječ, pa čak i godinu dana. Problem je, veli, što sud ne plaća po obavljenom poslu, odnosno ispostavljenom računu, nego tek kada završi spor.
Ne uvažava se struka
Bestvina je zamjerke je uputila i na postupak donošenja raznih propisa u kojima vještaci nisu dovoljno zastupljeni, iako uredno dostavljaju primjedbe koje se, veli, gotovo ne uzimaju u obzir.
- Konačno, nije to samo slučaj vještaka. U našem se društvu struka nedovoljno akceptira, a to je pogrešan pristup. Za koga se trebaju donositi zakoni ako ne za one koji ih trebaju primjenjivati, dakle za struku, kaže predsjednica Udruge.
Kada je o propisima riječ, Bestvina ističe da najviše problema imaju u primjeni uredbi i pravilnika koji se odnose na metodologiju procjena nekretnina.
- Naime, propisana je obveza procjene nekretnina, a da u cijeloj Hrvatskoj nije osnovana baza podataka. Zbog toga ne možemo dobiti podatke čak ni u Poreznoj upravi, osim ako radimo za Državno odvjetništvo ili USKOK. Što se tiče prikupljanja podataka, vještaci su prepušteni sami sebi. Trebaju hodati okolo, pitati je li što prometovano, tražiti kupoprodajne ugovore na gruntovnici ili ih prikupljati od gradova. Neki gradovi su već kod javnih bilježnika počeli slagati baze. U Zagrebu je relativno dobra situacija, jer tamo postoji Odjel za vrednovanje nekretnina pa koristimo njihove podatke, barem imamo taj izvor. No, kolege poput ovih u Istri u vrlo su teškom položaju upravo zbog toga što moraju trošiti silne sate, a i novac. Samo fotokopiranje ugovora u gruntovnicama košta po 400 kuna. Dakle, sam vještak treba stvarati bazu podataka. U Njemačkoj je to bilo obrnuto: ukoliko kopiramo njemačke propise i pravilnike, onda smo trebali kopirati i njihov sustav. Znači, prvo treba uspostaviti bazu podataka, a tek onda propisati pravila vještacima da moraju koristiti te baze. Kod njih čak postoje iznimke: ako u postojećim bazama ne mogu pronaći cijene određenih vrsta nekretnina, imaju pravo koristiti podatke s interneta. Jasno da se takvi podaci moraju korigirati i smanjiti za 15 do 20 posto, odnosno za onoliko za koliko vještak procijeni da će u konačnici biti postignuta kupoprodajna cijena, kaže naša sugovornica te dodaje da su vještaci upućivali i primjedbe na odredbe zakona o izvlaštenju, o gradnji, o inspekciji te o prostornom planiranju.
Izuzeti iz legalizacije
Nepravednim smatra što su vještaci koji su po struci diplomirani inženjeri građevine ili arhitekture izuzeti iz Zakona o legalizaciji. Iako su to tražili, odbijen im je zahtjev da i oni, poput ovlaštenih inženjera, izrađuju elaborate.
- Tvrtke vještaka su se trebale uključiti u legalizaciju pa bi se predmeti puno brže rješavali. Ne vidimo razlog zbog kojeg se to nije odobrilo. Neke kolege inženjeri više nisu ovlašteni jer im to nije bilo potrebno, ali imaju status vještaka. Zašto oni nisu mogli sudjelovati u izradi elaborata? Nije bilo obrazloženja. Neke stvari nisu jasno argumentirane i postavlja se vječno pitanje zašto postoji birokracija, zbog sebe ili nas koji trebamo raditi i korisnika naših usluga? Također bismo željeli da pravosuđe doživi značajnu transformaciju u smislu skraćenja postupaka i efikasnosti rada troškova stranaka. Trebamo težiti austrijskom modelu, dogovornom sustavu među odvjetnicima, uz obostrano potpisivanje izjava da je predmet okončan već na prvom ročištu. Kada bismo željeli, mogli bismo učiniti puno, smatra Bestvina. (M. VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ)