U nastavku suđenja na Županijskom sudu u Puli, sestrama Sandri i Mariji Jokić zbog poticanja na teško ubojstvo i tri kaznena djela prijetnje svoju obranu je iznijela Sandra. Optužene su da su poticale Aleksandra Vavideca iz Poreča na ubojstvo Zije Muratija iz Rovinja tijekom listopada 2013. godine za što su Vavidecu obećale više stotina tisuća kuna, no, Vavidec se predomislio. Sestre sa nalaze u pulskom pritvoru već gotovo godinu dana, odnosno od uhićenja početkom prosinca prošle godine. Na proteklim raspravama su svoje iskaze dali Murati i Vavidec.
Na početku rasprave je predsjednik sudskog vijeća Zdravko Garić pregledavao telefon Sandre Jokić na okolnosti poruka između Sandre, Marije i Muratija tijekom listopada i studenoga prošle godine. Za to je obrana nabavila novi punjač za telefon koji je zaplijenjen tijekom uhićenja od Sandre. Nakon pregleda poruka sudac je prešao na ispitivanje optužene Sandre, koja je svoju obranu iznosila više od četiri sata, a u više navrata su Sandru svladale emocije, dok je njezinoj sestri u jednom trenutku čak i pozlilo, radi čega je sudac napravio malu stanku.
Sandra je sudu iznijela sve, od dana upoznavanja sa Muratijem, njihove veze i međusobnih odnosa do uhićenja 2. prosinca prošle godine. Navela je da sumnja da iza svega toga stoji upravo Murati, a da se pored ugostiteljstva bavi kriminalom i to trgovinom oružja i zlatom. Ispravila je iskaz koji je dala u istrazi vezano za predaju pištolja policiji.
- Moram ispraviti izjavu koju sam dala. U istrazi sam rekla da sam pištolj predala policiji da ga Vavidec nebi našao, no istina je da sam pištolj predala iz straha od Zijada. U početku nisam sumnjala jer sam ga voljela, ali sada vjerujem da iza svega toga stoji Murati. Da netko ubije Muratija, nebi s time ništa dobila, štoviše molim Boga da mu se ništa ne dogodi, da mu niti kosa s glave ne padne. Počela sam s njim kada sam imala 19 godina, a on mi je slagao za njegove godine i nije mi ništa rekao da je u braku i da ima dijete.
Naknadno sam doznala da je on u braku, a uspjela sam vidjeti u vozačkoj da je sakrio pet godina. Sve to me razljutilo, no budući da mi govorio kako su njegove namjere ozbiljne i da me voli te da mu je brak pred razvodom, nastavili smo vezu. U veljači 2011. godine smo se vjenčali u jednoj kućici u Vodnjanu kod Hodže, a bila su prisutna dva svjedoka, jedan katoličke, a drugi islamske vjere. Vjenčali smo se po Šerijatskom zakonu. Postalo mi je sumnjivo tek kada nisam mogla doći do papira koji dokazuju da sam u braku s njim. Pokušala sam kod svjedoka, ali ništa od toga.
Za njegov prijašnji brak mi je kazao da rješava razvod. Smetalo mi je sve to, pa sam tek pozivom u ured Islamske zajednice u Zagreb, a potom u Pulu dobila informacije da naš brak nije nigdje kod njih zaveden, a da Imam koji nas je vjenčao nije u radnom odnosu kod njih te nas službeno nije mogao niti vjenčati. Nadalje, Murati mi je obećao pravo vjenčanje kod matičara kada zatrudnim, stoga se nismo pazili i nisam koristila nikakvu zaštitu. No, sve te godine nisam uspjela zatrudniti, a liječnički pregledi su ukazivali da sam zdrava, dok Murati nije obavio obećani pregled kod liječnika, ispričala je Sandra. (Mateo SARDELIN)
VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU