Do kraja ovog tjedna trebala bi se obrati većina malvazije u istarskim vinogradima. Ova najzastupljenija sorta grožđa u Istri, koja se prostore na 1.691 hektaru, i od koje se dobiva komercijalno najvažnije istarsko vino, ove je sezone žrtva vrlo loših prirodnih i klimatskih okolnosti. Zapravo joj još nije vrijeme berbe, jer zrioba nije dovršena i parametri još nisu idealni, ali vrijeme je loše, najavljuju se još obilnije kiše, što zahtijeva žurnu berbu da grožđe ne bi propalo zbog bolesti. "Bilo bi idealno da se može pričekati još barem tjedan dana da grožđe bolje dozrije, ali to si mogu priuštiti samo rijetki i hrabriji koji imaju vinograde na boljim i prozračnijim pozicijama", kaže Marijan Bubola, enolog iz porečkog Instituta za poljoprivredu i turizam.
Otporna autohtona loza
Sreća u nesreći je što je, unatoč vrlo lošem vremenu, malvazija, za razliku od ostalih bijelih sorti, ostala u dosta dobrom zdravstvenom stanju, bez mnogo zaraze. Također u odnosu na druge bijele sorte, malvazija je uspjela postići dosta dobru, iako još uvijek ne idealnu razinu šećera i kiselina, što prema Buboli, pokazuje da je jako dobro prilagođena na istarske ekološke uvjete i da s pravom zauzima čak 60 posto istarskih vinograda. "Zamislite da na tolikim površinama u Istri imamo, recimo, chardonnay - u ovim klimatskim okolnostima to bi bila katastrofa za istarsko vinogradarstvo i vinarstvo", komentira Bubola.
Velike su razlike od vinograda do vinograda. Vinogradari koji su rezidbom lišća i otvaranjem zone grozda osigurali prozračnost i izloženost sunčevim zrakama postigli su mnogo bolje rezultate od onih koji su držali grožđe u "gustišu", pa im je zbog toga više stradalo od bolesti. Na najboljim pozicijama i uz dobru tehnologiju uzgoja, čak i nakon ovakve klimatske godine, malvazija će dati jako dobro vino, ali će to biti više iznimka nego pravilo, smatra Bubola.
I stručnjaci i vinari suglasni su da će se istarska malvazija iz ovogodišnje berbe stilski približiti bijelim vinima iz kontinentalnih europskih regija, "sjevernim" vinima koja su i inače aromatičnija, kao što se za ovogodišnju malvaziju očekuje da upravo aromatski bude izražajnija nego inače.
Riskirati može tko se dobro pripremio
Riječ je, naravno, o statističkoj većini, a ako se netko odvaži još pričekati da mu malvazija bolje dozrije, kako da se ponaša?
- Riskirati s čekanjem i brati grožđe kada prođu ove kiše i eventualno se ukaže još malo sunca, može samo onaj tko u vinogradu ima dobro i zdravo grožđe na dobrom položaju, onaj tko je proveo dobru zaštitu protiv bolesti i na vrijeme prorijedio lišće. Dakle, čekati se isplati samo onome tko se jako dobro pripremio, objašnjava Marijan Bubola.
Tamo gdje vinograde nije potukla tuča prinos će biti veći nego inače, jer su zbog viška vode bobice grožđa više nabubrile. Porečki Institut sustavno prati i taj podatak, pa nam Bubola prenosi da su ove godine bobice malvazije u prosjeku teške oko 2,80 grama, što je 30-40 posto više od uobičajena dva grama.
Sudbinu malvazije pratit će i crne sorte, koje bi se, ukoliko dozriju kako spada, trebale brati sredinom listopada (teran i cabernet sauvignon), no ako se loše vrijeme nastavi te bolesti krenu i na njih, trebat će ih pobrati što prije. Jedino se merlot, koji dozrijeva nešto ranije, počinje brati već krajem rujna.
- Situacija je teška jer je loza izmučena silnim kišama i tučama, načeta je bolestima, bez snage da nadoknadi šećere duljom vegetacijom, grožđe je tanje kožice pa se suši ili truli. Najteža je to berba otkad znam za sebe i svi smo mi sada kao partizani na Neretvi u bitki za ranjenike, slikovito Ivica Matošević prikazuje prilike i u njegovu nasadu malvazije kraj Grimalde na Cerovljanštini. (Davor ŠIŠOVIĆ)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU