Već se nekoliko godina istarski vinogradari bore s pošašću zlatne žutice vinove loze, a odnedavno je radi suzbijanja ove bolesti u europskim zemljama pokrenuto nekoliko zajedničkih znanstvenih projekata.
Porečki Institut za poljoprivredu i turizam partner je u takvom međunarodnom projektu "Winetwork" koji povezuje znanstvene institucije i vinarske organizacije u nekoliko europskih zemalja, a odnedavno se ova istarska ustanova uključila i u sličan međunarodni projekt "GestEmerge", u sklopu kojega su ovih dana u Istri i Zagrebu boravili predstavnici vodećeg projektnog partnera, francuskog Instituta za agronomska istraživanja (L'Institut national de la recherche agronomique - INRA). Oba se projekta bave i drugim bolestima vinove loze, voćaka i maslina, no s obzirom na aktualnost, u fokusu ovog posjeta bila je upravo zlatna žutica, s čijom su se raširenošću i mjerama za suzbijanje u Istri francuski stručnjaci upoznali tijekom radnog posjeta porečkom Institutu i dvodnevnog obilaska istarskih vinograda, a iskustva i saznanja su naposljetku razmijenjena na okruglom stolu u Zagrebu, u čijem su radu uz stručnjake porečkog Instituta i goste iz Francuske također sudjelovali predstavnici Zavoda za zaštitu bilja pri Hrvatskom centru za hranu, poljoprivredu i selo, Fitosanitarne službe, te Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu.
Zlatna žutica došla s talijanskim sadnicama?
Istarska iskustva u borbi sa zlatnom žuticom iznijela je, na osnovu vlastitih istraživanja, Kristina Grozić iz porečkog Instituta. Prema njezinim je saznanjima američki cvrčak, kukac koji prenosi bolest zlatne žutice, u Hrvatskoj prvi puta zabilježen 2003. godine, a fitoplazma (mikroorganizam) koji izaziva zlatnu žuticu prvi je put otkrivena upravo u Istri 2007. godine ali ne na lozi već na puzavici vrste klematis. Prvi trsovi u Istri zaraženi zlatnom žuticom utvrđeni su 2014. godine, a pretpostavlja se da je bolest u Istru stigla putem zaraženog sadnog materijala iz sjeverne Italije. Američki cvrčak je zatim izazvao epidemijsko širenje zlatne žutice vrlo širokim područjem, a bolest se širila brzo budući da se u Istri već godinama ne upotrebljavaju insekticidi širokog spektra. Kako se kasnilo s mjerama uklanjanja zaraženih trsova i suzbijanja američkog cvrčka, zaražena su velika područja zbog kojih su ponegdje iskrčeni i cijeli vinogradarski kompleksi, primjerice na Bujštini, no otkako su se počele primjenjivati mjere suzbijanja, već u prvim godinama one su dale dobre rezultate.
Uspješnijem suzbijanju zlatne žutice u Istri na putu stoji problem zapuštenih zaraženih vinograda, koje je potrebno kartirati i što prije ukloniti izvore infekcije. Pri tretiranju rodnih vinograda važno je odrediti pravi trenutak s obzirom na brojnost populacije američkog cvrčka, a prema istraživanjima porečkog Instituta, ovaj se prijenosnik bolesti u Istri najprije pojavljuje na području Umaga, zatim na dijelu Poreštine (Kaštelir i Višnjan), dok se na području Vižinade pojavljuje dva tjedna poslije prve pojave na području Umaga, pa taj ritam utječe i na termin tretiranja. Također, američki se cvrčak ne suzbija jednako u vinogradima s konvencionalnom i ekološkom proizvodnjom. Prema iskustvima iz talijanske regije Pijemont, krčenje zaraženih vinograda treba provesti u vrijeme kada američkog cvrčka više nema u vinogradima (od studenog do travnja), kako bi se smanjila mogućnost širenja potencijalno infektivnog cvrčka iz iskrčenih u proizvodne odnosno zdrave vinograde. (Davor ŠIŠOVIĆ)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU OD ČETVRTKA