- Jedan od trajnih problema hrvatske kinematografije je scenarij. Izbor tema i scenarij. Promjenu kriterija donijela je televizija; snima se prikazuje, snima se prikazuje se, a dosta toga se ne može gledati, kaže nam u uvodu razgovora redatelj Veljko Bulajić. Danas ujutro u osam sati ispred rovinjskog hotela Adriatic pada prva klapa na snimanju njegovog novog filma "Bijeg do mora", koji će se većim dijelom snimati u Istri - Rovinju, Puli, Kršanu, Pazu, Cerovlju, Pićanu, okolici Žminja.
Redatelj kultnih filmova "Bitka na Neretvi", "Kozara", "Vlak bez voznog reda" priznaje da u ovaj film ulazi kao da mu je prvi put (to smatra najvažnijim u poslu redatelja), a pritom ističe složenost scenarija na kojem se radilo tri-četiri godine, i na kojem je, osim njega, radio i pokojni pisac Mirko Kovač. Filmska priča o njemačkom vojniku koji je protiv svoje volje mobiliziran i bačen na ratište tadašnje Jugoslavije, te se bježeći od partizana preko cijele Istre zaljubi u Hrvaticu koja je u ratu ostala bez muža premijeru bi trebala imati do konca ove godine.
- Kad već govorite o scenariju, predstavite nam Vašu novu filmsku priču.
- U ratnom lutanju koje je ga je u našim krajevima zadesilo, taj je njemački vojnik došao i do Istre. Gonjen kao neprijateljski vojnik, on u bijegu, u nizu događaja i dramatičnih susreta, otkriva krajeve i ljude, da bi se priča produžila i poslije rata. To nije ispolitizirana priča; to je ljudska drama, čak možemo reći da je najbliži žanru ljubavne priče između tri žene i jednog muškarca. Kroz njihove sudbine pokazuje se jedno stanje, jedno vrijeme, ratno… koje se prepliće sa suvremenim.
- Sinoć je na Klasik TV-u prikazan Vaš prvi film "Vlak bez voznog reda" iz 1959. godine. Taj se film upravo ovih dana prikazuje u Moskvi na filmskom festivalu "Odmrzavanje" s deset drugih europskih filmova iz Italije, Njemačke, Rusije, Poljske i Češke, a koje je žiri izabrao kao ostvarenja koja su u vrijeme svoje pojave na ekranima dali značajan doprinos u osuvremenjivanju europskog filma.
- Iznimno mi je drago da će taj moj film prikazati u moskovskoj Tretjakovskoj galeriji te u Muzeju Puškina i u Muzeju Moskve. U to je doba "Vlak bez voznog reda" stvarno odigrao važnu ulogu. Razmišljajući s ovom distancom, taj je film tematski pokrenuo cijelu jugoslavensku kinematografiju; nakon njega pojavljuju se suvremeni filmovi. "Vlak" je tada iz totalno nepoznate zemlje, iz nepoznate kinematografije doživio svjetsku distribuciju. To je zapravo prvi jugoslavenski film koji je doživio potpunu svjetsku distribuciju. Imao je odjeka, jer zašto bi netko na Kubi, u Americi ili Portugalu prikazivao taj film da nije nešto značio. Univerzalna vrijednost tog filma je u njegovom humanizmu i realističnom prikazu kolonizacije i promjene života jednog naroda.
- Koliko je "Bitka na Neretvi" svojim ogromnim međunarodnim uspjehom zasjenila Vaš ostali opus?
- U mom opusu postoje samo dva ratna filma - "Kozara" i "Bitka na Neretvi". Budući da je međunarodni uspjeh tih filmova bio velik - s nominacijom za Oskara, velikom gledanošću u svjetskim i našim kinima - često se zaboravlja da sam ja napravio daleko više suvremenih filmova, poput "Uzavrelog grada", "Donatora", "Obećane zemlje". Naravno, to se ne odnosi na kritiku koja je točno razvrstala pozicije svih mojih filmova.
- Koliko Vas je smetalo što su vas neki zbog ratnih filmova nazivali režimskim redateljem?
- I "Kozara", a naročito "Bitka na Neretvi" imali su ogromnu društvenu podršku, što je "Neretvi" omogućilo da bude jedan od produkcijski najvećih filmova u Europi. Međutim, moram odmah reći da je otklon od "Neretve" kao 'političkog pamfleta' od početka bio potpuno jasan. "Neretva" je zaista moj autorski film jer se u tom filmu nalazi sve ono što sam ja htio. Nije bilo nikakvih cenzura, komisija… Bilo je tu i suprotnih mišljenja koje sam ja otklonio, a moram reći da sam u tome imao podršku Tita, koji je rekao: "Pustite ga da napravi svoj film". Poslije toga dolazi "Sutjeska". Za taj sam film mogao imati sve, još i više nego u "Neretvi", koja je otvorila put. No, odbio sam raditi "Sutjesku" jer se tim filmom bosansko partijsko rukovodstvo htjelo dodvoriti Titu, pokazati mu da je baš to republičko vodstvo njemu najvjernije; htjeli su Richarda Burtona, te su tom komercijalizacijom ispolitizirali film. Kada sam vidio da to vodi u katastrofu, izbjegao sam sudjelovati u tom filmu i hvala bogu da sam to napravio.
- U Bosni ste imali problema s "Uzavrelim gradom"?
- Taj je film ostvario velik uspjeh; Zlatna Arena u Puli za najbolji film, u Veneciji je doživio uspjeh. No, partijska komisija Socijalističkog saveza Bosne i Hercegovine zaključila je da je to antisocijalističko djelo jer glavni junak, graditelj željezare biva proganjan iz Zenice, a pojavljuju se tu i prostitutke iz Rijeke. Zabranili su mi film i do dan-danas film nije prikazan u Bosni, a prikazan je u 50-ak zemalja; nagrada u Veneciji. Znate što, sudbina filmova je, kao i sudbina redatelja, nepredvidiva. Čovjek se mora odlučiti za stav, vjerovati u svoj projekt pa sad što bude da bude.
- Pulska publika…
- O njoj sve najbolje.
- Zašto je "Bitka na Neretvi" 1970. u pulskoj Areni prikazana izvan konkurencije? Te su godine pobijedile Papićeve "Lisice".
- Čujte, "Bitka na Neretvi" je toliko dominirala; nominacija za Oskara, premijera u Parizu… Iz obzira prema prijateljima autorima, znajući da bi dobila sve Zlatne Arene, povukao sam film da se njima ostavi prostor.
- Vaš kolega Vrdoljak također počinje snimanje filma, o generalu Gotovini. HRT ga je unaprijed nazvao remek djelom o Domovinskom ratu. Filmolog Nikica Gilić u remek djela hrvatske kinematografije svrstao je Bauerov "Ne okreći se, sine" iz 1956. i "Događaj" Vatroslava Mimice iz 1969. Koje biste Vi filmove u tom kontekstu istaknuli?
- Kogagod bih naveo, uvrijedio bih one druge (smijeh). Hrvatska kinematografija ima desetak izuzetno velikih ostvarenja.
- Kako komentirate aktualnu situaciju oko hrvatskog filma, smjene na čelu HAVC-a, izjavu bivšeg ministra kulture Zlatka Hasanbegovića da treba demontirati sustav kinematografije u Republici Hrvatskoj?
- Nisam u tome jer sam sada zauzet najvećom svojom brigom, a to je realizacija filma. Ne čitam novine po pet dana. Međutim, smatram da HAVC-u treba dati podršku. Kinematografija ne smije prekinuti svoj kontinuitet! Jer ako ga jednom prekine, teško će ga ikad više uspostaviti. (Zoran ANGELESKI)