U nedjelju točno u podne, s buzetskog zvonika umjesto zvonjave odjeknulo je kampelanje, gotovo izumrlo svečano udaranje batom o zvona.
Baš kao nekad kada se kampelalo samo za velike crkvene svetkovine, Božić i Uskrs, te na dan sveca zaštitnika, u Buzetu je to bilo za Velu i Malu Gospu, danas se to čini za "Subotinu po starinski", pučku feštu kakva se uz blagdan Male Gospe na Buzeštini slavila na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće.
Put u prošlost vodio je kroz Vela vrata, glavni ulaz iz 1547. godine. Među zidine starogradske jezgre drevnog Pinguentuma, prva je ušla stoljetna "Sokolska" limena glazba, a za njom se od podneva do ponoći slijevala prava rijeka turista, željna raskošnog doživljaja buzetske prošlosti.
- Fantastično je, vse je prav domaće, a najbolj všeč mi je kruh z panceto, povjerila nam je Jožica Stankovič iz okolice Celja. Najbrojnijim domaćim gostima, brojem su konkurirali su upravo Slovenci, potom Talijani, Austrijanci, Nijemci…, kojima je Subotina prava povijesna atrakcija.
Na Baštionu je proradila stara gradska pekara s originalnom krušnom peći u autentičnoj zgradi. - Za ta bot smo prontali malo drugačijega kruha nego kaj smo delali leta nazad; beli, gospodski kruh, mešani, z čebulo, z pancetom, s česnom in peršinom, strpljivo je objašnjavao turistima pekar Bojan Ošo, potomak svetivanjskih mlinara vodeničara iz doline rijeke Mirne.
- Za vele fešte vajk se delala juha od domaće kokoše s rezancima i nadevom, nabrajao je kuhar Goran Jambrošić koji je zajedno sa sumještanima na trgu iza župne crkve prikazivao stare užance i pripremao domaću hranu i time se pridružio brojnim volonterima i mještanima starogradske jezgre, koji su se uz organizatore tradicijske manifestacije, Grad Buzet, Pučko učilište i Turističku zajednicu, "Park" i MO Stari grad, uključili u veliku povijesnu predstavu revitaliziranog sajma.
Rujanska pučka fešta bila je prilika i za razgledavanje stare gradske češljare, kovačnice, za obilazak starih obrta. Obrtnik Drago Žambok iz Slavonskog Broda kovač sa 111 godišnjom obiteljskom tradicijom, otvorio je vrata stare buzetske kovačije, pravio je potkove i potkivao konje.
Grijao je željezo i oblikovao ga čekićem. Vatru na otvorenom potpirivao je zrakom iz mijeha, a temperature su dosezale 1700 stupnjeva Celzija. Iz Slavonskog Broda po prvi je puta u Buzet stigla i kočija s pravom konjskom zapregom.
Na Trgu starih obrta radili su lončari, pletači košara, izrađivači glazbenih instrumenata… Sajamska atrakcija bio je ručni mlin za kukuruz, pištrin za trkin, star 120 godina. Ljubo Šćulac iz Šulci pleo je kukuruzne klipove. - Trkin se pobralo, olupilo, plelo u rešte, stavilo sušit pod skadanj, opisao nam je postupak sušenja kukuruza koji se koristio za stočnu prehranu.
Gradom su šetale dame i gospoda, načelnici i gradonačelnici, župani, avokati, uz štandove radili razni trgovci, mali obrtnici, mlinari, skledari, kamenoklesari, bačvari, lončari, pletači košara, izrađivači jastuka i madraca od kukuruzne komušine. Svoje usluge nudili škovacini, đelataji, picaferaji, špacakamini.
Ulicama su kružili ladri, žandari i kročeroša, pomjperi. U povodu 100. obljetnice početka 1. svjetskog rata, u starogradskoj jezgri otvorena je "K. U. K" kasarna. Radio je i đardin za otroke gdje su djecu zabavljali klaunovi, akrobati, žongleri, pamtomimičari i mađioničari.
Na tržnicama na Loparu, Malom Pjacaletu i prema Baštionu mogli su se kupiti i kušati svakojaki domaći proizvodi. Ugostitelji su nudili domaću hranu: maneštru, njoke, fuže, palentu. Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće u starom Buzetu zabavljalo se uz gunjce, armonike trieštine, male orkeštrine, kantadure, a tako je bilo i sada pa su zvuci valcera, polki i marći odzvanjali do kasno u rujansku noć. (Gordana ČALIĆ ŠVERKO; snimio Milivoj MIJOŠEK)