Posljednji ovogodišnji Doručak s autorom bio je onaj s režiserom Goranom Markovićem, koji je govorio o svom filmskom stvaralaštvu te o vlastitom bogatom životnom iskustvu. Istaknuo je da je posebno vezan za Pulu, da je tu dobio dvije Zlatne Arene, te da iako su njegovi roditelji bili iz filmskog svijeta, to nije nužno odredilo njegov životni put.
Sjetio se i kada su ga roditelji vodili na avion da dođe do Pule sam pogledati filmski festival, gdje bi ga dočekala direkcija, hotela Riviere, stana kod Bele Čamdžić na Forumu gdje je također boravio, starog autobusnog kolodvora, i brojnih drugih lokacija koje su ga podsjećale na razne zgode.
Filmove je, kako je naglasio Šiljak, napravio u maniri praške škole, a Hollywood ga previše ne zanima, ide redovito do Los Angelesa kod šogora, obišao je Hollywood, ali ga ne interesira tamo živjeti i raditi.
- Najteže mi je bilo snimiti film "Variola vera", bile su to teške okolnosti, trebala mi je bolnica, i onda su mi ustupili jednu bolnicu koja se adaptirala i dan prije snimanja otkazali. Zatim sam ušao u drugu bolnicu, s potpuno drukčijim rasporedom prostorija i tada mi je glumac koji je trebao tumačiti ravnatelja otkazao suradnju. Na sreću, zvao sam oca glumca i stvar je spašena, kazao je Marković koji je istaknuo da jedino u Americi nisu na taj film gledali kao na alegoriju društva.
Govorio je i o tome kako stvarnost postaje jedan veliki reality show, a da kolumne piše iz zadovoljstva. Snimio je 13 filmova i objavio pet knjiga. Naglasio je i kako je posao glumica težak, jer osim što iziskuje veliku snagu u svakom pogledu, nema niti dovoljno uloga za sve glumice, a žene užasno puno ulažu u sve to. Na pitanje Voje Šiljka koje postavlja svima vjeruju li da će čovjek postati besmrtan, odgovorio je da neće, ali da to nije tragedija, jer to tako treba biti. (V. BEGIĆ)