Kjell Ola Dahl, uspješni norveški pisac krimića i gost Festivala svjetske književnosti u Zagrebu, svojom se pojavom uklapa u sliku Skandinavije kao najsretnijeg dijela svijeta koja je nedavno, objavom statistike sveučilišta Columbia, iznenađujuće kontrirala stereotipnim doživljajima tih "hladnih, samoubilački mračnih zemalja". Dok razgovaramo o paradoksima na relaciji društvo - književnost - marketing, Dahl pokazuje gotovo dječačku vedrinu, optimizam.
Nakon čitanja njegova romana "San prije kraja" (koji je ovjenčan nagradom "Riverton" za najbolji norveški krimić godine, a kod nas ga je objavila "Fraktura"), netko bi očekivao da je autor tog napetog, uznemirujućeg djela možda kakav sumorniji lik.
Dahl je rođen 1957. u norveškom gradu Gjoviku. U Oslu je studirao psihologiju, što mu je sigurno koristilo u pisanju krimi fikcije. Prvim romanom, objavljenim 1993., stječe reputaciju jednoga od najuzbudljivijih novih skandinavskih pisaca trilera i kriminalističkih romana. U to vrijeme, prije Stiega Larssona i Joa Nesboa, o tome se malo znalo, ali sjevernjački trileri s jakom notom socijalnog romana, nastali na književnim tradicijama Strindberga i Ibsena, osvajali su publiku.
Kjell Ola Dahl stvorio je inspektora Gunnarstrandu i njegova pomoćnika Franka Frolicha te ih postavio u tradicionalni odnos antijunaka i njegova pratitelja u klasičnim dramaturškim obrascima.
Posljednjih godina, skandinavske su zemlje postale kraljevina krimića. Kako to?
Mnogo je objašnjenja za to. Jedno od njih zasigurno se tiče distribucije, marketinga, drugo se tiče duge tradicije krimića u skandinavskim zemljama, i to prilično visokog standarda kvalitete, što predstavlja određeni izazov svima koji danas žele pomaknuti neke granice unutar tog žanra.
Čini se da smo postali poticajna sredina za taj žanr, za tretiranje nekih suvremenih društvenih neuralgija na način na koji to čini krimić, kroz prenaglašavanje, kroz interes za krajnosti. Mislim da se ljudi mogu poistovjetiti s tim pričama, prepoznati se u njima, jasnije vidjeti neke stvari u toj izobličenoj slici stvarnosti i društva.
Ipak, nije li pomalo čudno da krimić tako cvjeta baš u skandinavskim zemljama koje se, osobito iz perspektive Balkana, čine kao nedostižni ideal savršeno uređenog društva bez kriminala?
To je paradoks, istina. Nedavno sam bio na sajmu knjiga u Meksiku, u zemlji koja je preplavljena kriminalom, u kojoj u prosjeku dvadeset ljudi biva ubijeno svakog tjedna. Ali tamo nema krimića! Nitko ne piše krimiće jer toga imaju i previše u stvarnom životu. (M. HRGOVIĆ/Novi list)
CIJELI RAZGOVOR PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU.