Udruženje obrtnika Pule prošli je tjedan svečano obilježilo pet desetljeća djelovanja. Prije 50 godina, 1965., u Puli je radilo
202 zanatlija s 380 zaposlenih, i ta se brojka stalno povećavala.
Prije 30 godina na području koje obuhvaća Udruženje, a to je cijela bivša pulska Općina, bilo je 1.014 obrta s 1.024 zaposlenih. Najveći rast bio je do izbijanja krize 2008., kada ih je bilo 3.068 s čak 4.700 zaposlenih. Danas na Puljštini djeluje 2.422 obrta (s oko 3.500 radnika), a ta je brojka uoči sezone povećana na 2.461, ali će nakon sezone biti i smanjena.
Tajnik ovog udruženja Sergio Stupar napominje da obrtništvo stagnira. Svi pokazatelji, kako fizički, tako i financijski, svjedoče o smanjenju obujma poslovanja, smanjuje se i broj obrta i zapošljavanje. Za oporavak obrtništva, veli, nužan je oporavak ukupnog gospodarstva i povećanje kupovne moći stanovništva. Nužno je, kaže, da se porezna politika prečesto ne mijenja da bi se potencijalnim investitorima dala mogućnost planiranja poslovanja.
- Statistika kazuje da se gospodarstvo polako oporavlja. Osjećaju li to i pulski obrtnici?
- Stao je negativni trend, opadanja više nema toliko, ali oporavak će biti dugotrajan i dosta težak. Proći će puno vremena dok ne dostignemo brojku od više od tri tisuće obrta.
- Koje su djelatnosti najviše stradale?
- Graditeljstvo, donekle ugostiteljstvo, a pogotovo proizvodna djelatnost. Kad kažem graditeljstvo, ono ne obuhvaća samo građenje, već i sve vezane djelatnosti: montažerske i uslužne djelatnosti, poput ugradnje vodovodnih i elektroinstalacija, centralnog grijanja i drugog. Veliki je pad i u proizvodnji: mnogi kooperanti bili su vezani uz Uljanik koji je nekad zapošljavao više od sedam tisuća radnika. Arsenal je smanjio broj narudžbi, gradi manje brodova i mnogi su kooperanti morali zatvoriti svoje radionice.
- Koje su najzastupljenije djelatnosti u pulskom obrtništvu?
- Cehova je deset: ceh ugostiteljstva i turizma, trgovačke i proizvodne djelatnosti, autoprijevoznika, graditeljstva, uslužnih djelatnosti, intelektualnih usluga gospodarskog karaktera, frizera, poljodjelstva i ribarstva. Ceh ugostiteljstva i turizma je najveći, u njemu je 440 obrta, slijedi ceh trgovačke djelatnosti s 360-370 obrta, treće su uslužne djelatnosti s 350 obrta, a tek onda slijedi graditeljstvo koje je prije krize bilo na samom vrhu. Potom slijede intelektualne usluge, proizvodnja se srozala na šesto mjesto, a bila je uvijek na drugom, ako ne i na prvom. Proizvodnja je na našem području prije krize 2008. bila vrlo jaka. Najrazvijenija je bila metalurgija, ono što se radilo za Uljanik, ali i za druge tvrtke, poput 3. maja, Metalke iz Ljubljane, "Đure Đakovića", cementara u Istri… Bilo je jako puno posla. Toga, nažalost, više nema, ili je riječ o minimalnom održavanju.
- Prije 50 godina porezi su iznosili 70, pa i više od sto posto, zanatlije nisu imale regulirano zdravstveno ni mirovinsko osiguranje. Kakvo je stanje danas u odnosu na tadašnje uvjete rada?
- Zdravstveno i mirovinsko u ono vrijeme nisu bili regulirani, zanatlije su bile na tržištu bez ikakve sigurnosti. Nakon što su se počela osnivati udruženja, utemeljen je i fond za uplatu mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Bio je poseban mirovinski fond za zanatlije koji je ukinut 90-ih godina, a koji je jako dobro poslovao. U ono vrijeme nadzori nisu bili tako česti kao danas, a ni kazne nisu bile tako visoke. Čak se više upozoravalo, a onda kažnjavalo, za razliku od danas. Mislim da nije u redu da se objekt zatvara na 30 dana uz kaznu od 30.000 kuna zato što nisu otkucane tri kune. Time gubi i država.(Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ)
VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU