"Libar od polnoći" naslov je knjige Milice Kranjčić predstavljene u prepunoj velikoj dvorani žminjske Čakavske kuće. Milica Kranjčić, umirovljena žminjska učiteljica, dugo je vremena skupljala i bilježila priče, kazivanja, štuorice ljudi sa Žminjštine o čudnovatim zgodama, ali i njihovim nesvakidašnjim iskustvima, te ih je objedinila u knjizi.
Recenzent Noel Šuran, etnolog i istraživač nematerijalne baštine, rekao je da ova knjiga sadrži mnogo zapisa o pučkoj religioznosti. Dodao je da pučka religioznost nije ideologija ni teorija, već poseban način životnog ostvarenja susreta između Boga i čovjeka, kao odraz duhovnih i materijalnih potreba pojedinaca. Ona je s jedne strane omeđena liturgijom, a s druge magijom i praznovjerjem. To nepregledno mistično prostranstvo poprište je događanja kazivanja koje je Kranjčić dugo vremena pozorno bilježila, a što je posebno vrijedno na žminjskom govoru, i sada objavila među tvrdim koricama.
Poučne priče
"Libar od polnoći" započinje štuoricama koje je Milici u djetinjstvu pripovijedao šantul Tuone Bančić od Krničeri. To su, kako je pojasnio Šuran, poučne priče koje su mlade upućivale na moralne vrijednosti i kršćanski svjetonazor. Takve, ali i ostale priče nekada su djeca slušala kraj ognjišta, a stariji ljudi prenosili ih s pokoljenja ne pokoljenje. Djeca su se nerijetko plašila događanja o kojima su priče govorile, ali to je, zapravo, bio jedan od načina da se djecu upozori na nekakvo loše ili neprihvatljivo ponašanje. Tako se u štuoricama koje je zapisala Kranjčić susreće grešna pokojnica koja se noću vraća na ovaj svijet moleći Boga oprost grijeha, a slična je sudbina zadesila i neke koji su premještali međaše.
U nastavku autorica pripovijeda o nekadašnjim, uglavnom praznovjernim načinima liječenja u čemu značajnu ulogu imaju krsniki koji znaju načinjat za razne bolesti. Šuran smatra kako je ovakav način "liječenja", koji se temelji na molitvama, dio pučke pobožnosti, ali se u njemu nalazi i ostaci pretkršćanskih, poganskih kultova i vjerovanja. Zanimljivo je kako se neke pučke pobožnosti, poput gašenja uroka ili postupka kod ujeda zmije, i danas prakticiraju u nekim ruralnim zajednicama.
Vrijedno djelo
Osim što mlađim naraštajima u pisanom obliku pruža riznicu usmene predaje, pa i književnosti, ova je knjiga, budući da je pisana na žminjskom govoru i jezična riznica, smatra žminjska pjesnikinja Nada Galant.
- Uz to, ovaj je rad i podsjetnik na vremena kada su se djeca družila i od starijih, uglavnom u dugim zimskim večerima, kako i naslov kaže "polnoći"- ponoći, slušala poučne, ponekad i strašne štuorice. Nisu to bila instant-vremena kojima upravo svjedočimo, već razdoblje intenzivnog druženja pogodno za prenošenje štuorica, koje su svojom porukom i poukom ljude usmjeravale prema određenim društvenim normama, kaže Galant.
Miranda Damijanić Roce podsjetila je na pedagoški rad Milice Kranjčić, koja je često s učenicima razgovarala o temama s kojima se pozabavila u ovoj knjizi, zbog čega je knjiga tako sadržajna, pa i korisna svakom čitatelju koji želi nešto više doznati o Žminju i Žminjštini.
Budući da i sama piše na tom govoru lektorica Gordana Peteh smatra da je ovo vrijedno djelo za očuvanje zavičajnog jezika, te je naglasila da se osim kulturološki vrijednim starim štoricama među koricama ove knjige nalazi i pravo bogatstvo izraza žminjskog govora.
Na kraju lijepog i ugodnog druženja u Čakavskoj kući Milica Kranjčić zahvalila je svima u publici, a to su mnoga pokoljenja njenih učenika, što su pokazali zanimanja za njen rad. Posebnu je zahvalu uputila unucima Miji i Janu kojima je i posvetila ovu knjigu, a ovime i simbolično predala naraštajima koji tek stasaju. Naime, Mia i Jan su svojim crtežima likovno opremili ovo izdanje, koje će sigurno naći mjesta ne samo na policama, već i u rukama ljubitelja zavičajne baštine, kojima je ova doista zanimljiva knjiga namijenjena. (Mirjan RIMANIĆ)