Studio Sonda od Istre želi uciniti dizajnersku velesilu

Isteklo je pravo korištenja fotografije
Isteklo je pravo korištenja fotografije

Studio Sonda od Istre želi uciniti dizajnersku velesilu Rade posao za kakvim mnogi žude - onaj koji vole i koji im nikad ne dosadi jer guštajuci žive s njim 24 sata dnevno. I rade ga doista dobro: dokazuju to nedavno dobivene dvije od najprestižnijih medunarodnih nagrada za dizajn, Red dot, za plakate koji su pozivali na Festival rabljenih knjiga Booktiga 2012. u Porecu, te za one koji promoviraju novi identitet Festivala igranog filma u Puli.

Za mali, ali prodoran i sve prepoznatljiviji Studio Sonda, koji se nedavno iz Poreca preselio u kamenu istarsku kucicu u Vižinadi, najnovija su priznanja samo mala karika u nizu nacionalnih i svjetskih potvrda za uspjeh. Koliko im one znace, pitali smo Seana Poropata i Jelenu Šimunovic, "vrh iceberga", složnog tima u kojemu su još i graficki dizajneri Ana Buršic, Tina Erman, Aleksandar Živanov, Laura Bosazzi i Zvjezdana Vukic.

- Nagrada nikad dosta. One uvijek doprinose afirmaciji, kredibilitetu dobitnika, doprinose tome da te klijenti pažljivije slušaju. Ali ove, Red dot, posebno su nam važne. U pocetku, kad smo pocinjali s poslom, stalno sam se šalio da moramo dobiti Red dot, a kad se to dogodi, možemo se i prestati baviti dizajniranjem, pa prijeci, recimo, na poljoprivredu, trgovinu ili bilo što drugo! (smijeh) Istina je da te tako nešto nevjerojatno iznenadi. Onako, kažeš: "Wow"! Ali nakon kratkog vremena shvatiš da ti to nije promijenilo život i samo si kažeš: "OK, a sad idemo dalje!", prica Sean.

Jelena otkriva da im, prije bilo kakve nagrade, potvrdu da su na dobrom putu kreativnosti, domišljatosti i inovativnosti daju brojni prijatelji i poznanici koji ih, kad ugledaju neko njihovo rješenje, odmah zovu, hvale i komentiraju videno. Izuzetno puno takvih reakcija izazvalo je "zvjezdano nebo" za pulski filmski festival, koje doista svijetli u mraku.

No, koliko danas uopce ima prostora za inovativnost i je li, zapravo, sve vec izmišljeno, pa se ideje uglavnom recikliraju i nadograduju, pitamo ih.

- Ne, ne! Nikako nije sve vec izmišljeno! Najveci je izazov u vremenu digitalizacije, interneta i interaktivne komunikacije raditi u tiskanom mediju, poput plakata, na nacine koji odskacu od nekih ustaljenih standarda. Za inovativnost uvijek ima prostora, ali nama je bitno reci i da ne želimo raditi neke stvari samo zato da bi bile lude ili "drugacije", vec na nacin da imamo cvrsto uporište u projektnom zadatku koji zahtijeva to odredeno oblikovanje i razvoj vizualne i tržišne komunikacije. Dakle, nije zato da bi bilo drugacije, vec zato što naš zadatak, skupina kojoj se obracamo i odredena tema ili društvena situacija koju želimo komentirati, to podržavaju, veli Jelena.

Sean dodaje da nikad ne razmišljaju na nacin "ajmo biti originalni", vec da se kroz rad, brainstorming i vec dobro izverzirano kreativno razmišljanje takva rješenja spontano nametnu.

- Sve vec receno i videno? Ma kakvi! Nove ideje i pogledi na stvari samo frcaju! Mislim da nikad nece sve biti vec receno. Evo banalnog primjera: danas su i bicikli sve brži, a kroz takvu vožnju su i percepcija okoline i sam doživljaj potpuno drugaciji od onih koje je biciklist mogao iskusiti prije deset ili dvadeset godina. To je moguce primijeniti i na dizajnere. Svaki dan nešto drugo i na drugaciji nacin radimo, a to itekako utjece na naše stvaranje. Zanimljivo je to kako do nekih ideja i solucija dolazimo na nacine koji najcešce nemaju nikakve veze s dizajnom.

Nikad ne sjedimo, crtamo i cekamo da se dogodi nešto lijepo. Jednostavno živimo svoje živote punim plucima, otkrivamo i upijamo stvari oko sebe, putujemo, primjecujemo detalje poput zelene boje iz prirode, smijeh u igri s djecom ili odlicnu organizaciju nekog kulturnog dogadaja, i tu je inspiracija, to koristimo u svom poslu. Nikad ti ne bi palo na pamet da ce se to pretvoriti u plakat, a kamoli te dovesti do Red dota! Neki su me prijatelji kritizirali, jer nemam hobija, neke razonode. Ali naš život je i naš posao i naš hobi, i to 24 sata dnevno. Sve se to nevjerojatno prožima i rješenja za odredene zadatke su zapravo cijelo vrijeme prisutna u zraku, prica Sean. (Piše Kristina FLEGAR)


Podijeli: Facebook Twiter