Strvine ovaca su moje, ali ne i markice

Isteklo je pravo korištenja fotografije
Isteklo je pravo korištenja fotografije

Nikada se nisam pokušao izvuci od odgovornosti. Ovce odlutaju i u maslinik i u vinograd, to je istina, ne možemo ih stalno imati na oku, ali nikada nisam bježao od obeštecenja u novcu ili janjadi. One kože ovce i janjeta koje su slikane za novine jesu moje.

Životinje su uginule, ali kože su bile u ogradenom prostoru. Netko je prerezao ogradu i kože namjestio za slikanje novinaru. A ni markice nisu moje, rijeci su Josipa Turšcaka, ovcara iz Varaždina, kojega smo do sada znali samo kao "furešta Jožu", a kojeg mještani Katuna i Baderne optužuju za ostavljanje ovcjih strvina u prirodi.

Protiv njega je, pisali smo ranije, podignuto niz kaznenih i inspekcijskih prijava zbog zagadivanja okoliša i fizickih prijetnji.

Turšcak se javio u naše dopisništvo nakon teksta koji je u Glasu Istre objavljen u srijedu da bi ispricao svoju stranu price. Rasplakao se u poreckom dopisništvu tvrdeci da nije covjek kakvim ga prikazuje Damir Belušic iz Katuna te da su mu pojedini mještani Katuna i Baderne tri godine, otkako je s ovcama na tom podrucju, pokušavali uciniti boravak nepodnošljivim, pa je konacno odlucio otici. Zakupio je, kaže, 270 hektara zemlje na podrucju opcine Svetvincenat.

- Pregledali smo registar naših ovaca i tih brojeva nema. Istina je da sam osuden zbog prijetnje Belušicu, ali nije mi jasno kako je dokazao da sam mu prijetio, jer nisam, rekao je Turšcak.

- Cijela moja obitelj živi od ovaca, ali tek u posljednje vrijeme. Bavio sam se transportom, vozio kamione, a u Istru sam najprije došao sa sinom i zetom baviti se otkupom sekundarnih sirovina. Susreo sam pastira Albanca koji mi je pricao da je ovcarstvo dobar posao i sada to radim.

Tri godine sam bio u Baderni, odnosno Katunu, a cim sam došao, poceli su problemi s Belušicima, jer i oni imaju ovce. Nisam prijetio ni Aleksandru Tidicu, ali me on svejedno tuži za prijetnju. Ne razumijem kako mogu reci da se ne odazivam na sudske pozive i da me ne mogu naci. Policija me svaki put našla kada su me tražili, a bilo je to šest-sedam puta, sve zbog prijava susjeda, nabraja Turšcak.

Prepricao nam je provokacije koje je doživljavao tijekom tri godine, naveo je da je molio policiju da mu pomognu da normalno radi u Katunu, ali je na kraju uvjeren da su ga od tamo namjeravali potjerati. U tome su konacno uspjeli.


Podijeli: Facebook Twiter