Vrlo dobro posjećeni su programi Sajma knjige Hop i Pop lektira, gdje dolaze učenici osnovnih, odnosno srednjih škola zajedno sa svojim profesorima.
Među gostima programa Hop lektira bio je Krešimir Biuk, autor i ilustrator koji je još od početka svoga školovanja zaljubljen u strip, koje je potom objavljivao u brojnim časopisima. Objavio je četiri samostalna albuma ("Pumfi", "Dabar i Los", "Biukovo" i "Deni Sparina").
Tijekom toga programa, voditelji Iris Mošnja i Vladimir Šagadin razgovarali su o stripovskim junacima koje poznaju i čitaju.
Biuk je govorio o svom radu kao strip autora i načinu na koji se može učiti pokušavanjem kopiranja već etabliranih autora s ciljem da se nauči razmišljati stripovski.
Govorio je i o tome kako je kritika od kolega dobrodošla, jer se na taj način uči i napreduje. Trenutno priprema novi strip, a zadnjih godinu dana radi kao scenarist za druge strip autore.
Tanja Mravak bila je pak gošća Krune Lokotara i Emira Imamovića Pirkea, Pop lektire, gdje je razgovarala o knjizi "Moramo razgovarati".
Ona je defektologinja zaposlena u splitskom Centru za autizam, autorica kratkih priča i iskusna pripovjedačica koja je stekla iskustva na Pričiginu, splitskom festivalu pričanja priča. Sa srednjoškolcima je u programu Pop lektira govorila o svojim učeničkim danima.
Nasmijala je publiku ispričavši kako je u četvrtom razredu htjela pjevati, no mogla se priključiti jedino crkvenom zboru s kojim je jednom otišla na natjecanje u Đakovo i, misleći da će svećenik biti oduševljen, otpjevala "Zenica Blues" Zabranjenog pušenja i "Berlin" Bajage. Nije dobro prošla, pobijedila su "Dva zrna grožđa" Magazina.
Prisjetila se svojih dnevničkih zapisa iz srednje škole (''Ja sam to čitala s užasom, kao kad gledate prometnu nesreću i ne možete odvratiti pogled''), te s voditeljima i učenicima raspravljala o vezama između razgovora i pripovijedanja. Da ne bi sve ostalo na teoriji, demonstrirala je razliku između čitanja i interpretiranja teksta na primjeru odlomka iz jedne od svojih kratkih priča.
O odnosu između svog pisanja i posla defektologa rekla je kako voli svoj zanimljivi posao jer se tu izvježbala u detektiranju devijacija u komunikaciji. Naime, autistične osobe uglavnom su neverbalne i učestalo ne znaju da drugima moraju reći što im treba. (V. B.)