Sindikat Istre, Kvarnera i Dalmacije oštro osuđuje traženje Hrvatske udruge poslodavaca, odnosno njihovih sektora u graditeljstvu, brodogradnji, turizmu i prometu za uvozom radne snage od Vlade. U SIKD-u takav zahtjev smatraju neutemeljenim i društveno neodgovornim.
- Apsolutno podržavamo ministricu rada i mirovinskog sustava Nadu Šikić koja je izjavila da se suprotstavlja toj kvoti i broju radnika koje traže poslodavci. HUP s tim zahtjevima nanosi štetu kako hrvatskom radništvu, tako i njihovim obiteljima, a dugoročno i samoj Republici Hrvatskoj, rekao je predsjednik tog sindikata Bruno Bulić na konferenciji za novinare u utorak u Puli.
Istaknuo je kako je pravi primjer toga turistički sektor gdje je u odnosu na period od 1991. do 1995. ostala raditi samo jedna trećina stalno zaposlenih. Tvrdi da su radnici u najboljoj radnoj dobi otpušteni kroz poticajne otpremnine, odnosno "sporazum".
- Isti poslodavci u 2015. godini, kada su brojke dvoznamenkaste kada se govori o fizičkim i financijskim pokazateljima, imaju manje stalno zaposlenih radnika nego 2014. godine. Bivša im je Vlada smanjila PDV i doprinos na zdravstveno osiguranje. Niti su zbog toga, kako su obećali, zaposlili veći broj stalnih radnika i time održali kvalitetu, niti su im povećali plaće koje su tada zaostajale 18 posto ispod prosječne plaće u državi. Sve su sebi strpali u džep, kazao je Bulić.
Dodaje kako poslodavci u turizmu tvrde kako nemaju kvalitetnih kadrova i dovoljan broj kuhara, konobara, recepcionara i sobarica, a u pregovorima za nacionalni kolektivni ugovor predlažu umanjenje stečenih prava radnika.
- S druge strane ne znam niti jednog člana uprave tih društava koji ima ispod 30 tisuća kuna neto mjesečne plaće, a neki imaju i po 80 tisuća kuna. Imaju i bonuse od 800 tisuća kuna, na raspolaganju vozilo 24 sata dnevno i kartice. Kao da žive u nekom drugom svijetu. A nemaju novca da plate radnika tako da imaju tu strukturu zaposlenih u domicilnom stanovništvu. Za njih ne vrijedi tržište rada u Hrvatskoj, nego bi oni na globalnoj razini uništili domicilno stanovništvo i hrvatsku državu. Bitno da zadovolje svoga gazdu i dovezu uvoznu radnu snagu. Kako objasniti da kompanije koje ostvare od 50 do 400 milijuna čiste dobiti nisu u stanju od te brojke odvojiti 3, 4 ili pet milijuna kuna godišnje kako bi zaposlili 30 do 50 osoba u stalni radni odnos i sačuvali kvalitetu. Tome se moramo suprotstaviti, kritičan je Bulić.
Ističe da je i sramotno da hotelijeri drže hotele otvorene isključivo u periodu kada mogu ostvariti visoke profite, a ne i kada imaju pozitivnu nulu što bi pomoglo zaposlenicima da rade cijele godine i zarađuju za život. Stoga smatra da im ne treba dati da grade hotele u netaknutoj prirodi, već tamo gdje su nekad bile vojarne i industrija jer više ne mogu podmirivati potrebe za zaposlenicima u okolici. Dodaje da odgovornost za takvo stanje leži i u Ministarstvu turizma, za koje kaže da je svojim neradom doprinio tome, odnosno time što nije objavio elaborat Standardi rada u turizmu. Kada bi ti standardi bili propisani, tvrdi, onda bi broj zaposlenih u turizmu bio deset do 15 posto veći.
Što se tiče brodogradnje i graditeljstva kaže da kvalitetni ljudi zbog niske plaće u Hrvatskoj završavaju u Italiji i drugim zapadnim europskim zemljama gdje je plaća dva do tri puta veća.
- Takvi poslodavci u Hrvatskoj smatraju da bi radnici trebali biti u nekakvom kiosku tiska i da ga mogu po potrebi uzimati i vraćati. Na kraju mandata zadnje Vlade najniža plaća povećana je na 3.120 kuna. Koju su samo halabuku dignuli na to poslodavci, a govorimo o bruto iznosu! Onaj poslodavac koji nije u stanju za 170 sati radi svom radniku osigurati 3.120 kuna bruto plaće, pothitno treba ići u Kinu i Indiju i tamo tražiti biznis. Za njega Hrvatska ne bi trebala postojati, veli Bulić. Zaključuje da takve poslodavce samo profit, a ne posljedice na zdravstveno, obrazovno i drugo stanje u državi. (B. BAN)