Maneštra na devet načina nudila se sinoć na fažanskoj rivi u sklopu Fešte od kužine koju već četrnaestu godinu zaredom organizira Turistička zajednica Fažane. Bilo da je u starinskom keramičkom loncu spravljena od fara, slanca, kukuruza, s koromačem, hobotnicom, ili u varijanti pašta-fažol te s dodatkom kupusa, maneštra je bila jednako ukusna, a mogla se kušati po cijeni od 20 kuna.
Doživljaj Fažane
Brojni turisti u prepunoj Fažani okupirali su i tamošnje restorane, na čijim su se trpezama našli i plodovi mora kao i srdela. Održano je i natjecanje u pripremi palačinki, a jela su spravljena u suradnji s fažanskim ugostiteljima. Fažanke su brojnim znatiželjnicima za jednim štandom odale tajnu pripreme fuža, pljukanaca, raviola i ostalih vrsta domaće pašte. Organiziran je i sajam istarskih gastro proizvoda i autohtonih suvenira, pa su se mogla kušati vina, ulja, sir, med, pršut, sir, skuta, proizvodi od začinskog bilja i lavande te kupiti autohtoni suveniri. Nastupio je KUD Ulika, a na Trgu sv. Kuzme i Damjana bilo je dovoljno mjesta i za ples uz lake note Trija Magnolija i Dua Remi. Namjera je, veli direktorica fažanskog TZ-a Melita Peroković, kreirati doživljaj Fažane na temelju ovdašnje baštine i tradicije.
Osim toga, prikazani su i stari zanati i običaji vezani uz istarsko ognjišće. Kako se nekad peglalo i pralo rublje prikazale su Nataša Matoković i Zorka Jokić. Matoković tvrdi da stara željezna pegla napunjena žeravicom, teška dobre dvije kile, pegla bolje nego suvremena. Doduše, da bi se baratalo ovako teškim predmetom, nužnoj je imati kondicije. Rublje se nekoć pralo na ruke, u škafu, uz pomoć sapuna spravljenog od različitih masnoća i sode, objašnjava Jokić.
Na Rivi starih zanata bila je postavljena i starinska kuhinja u kojoj se posuđe odlagalo u kredenc. Na rivi je bio izložen dio postava Ekomuzeja iz Vodnjana, originalni alati kojima su se prije 80-ak godina otvarale i zatvarale bačve za vino. Stručno-programski voditelj Ekomuzeja Edi Pastrovicchio objašnjava da su istarski vinari uglavnom bili upućeni u kompliciran postupak otvaranja i zatvaranja bačvi.
- Vinarstvo i maslinarstvo u Vodnjanu su prije stotinjak godina bile glavne gospodarske grane. Tada je Vodnjan bio trgovački centar i ljudi su odlazili u Trst prodavati svoje proizvode. Uz vino i maslinovo ulje, bila je poznata i vodnjanska dinja, kaže i pokazuje originalan starinski podrumarski alat za otvaranje i zatvaranje bačvi.
Štramacera
Na Rivi starih zanata prikazan je put od brašna do kruha, način izrade lonaca na lončarskom kolu, umijeće popravka cipela, te izrada madraca. Nekoć su štramaci bili punjeni vunom koja se jednom ili dvaput godišnje vadila i češljala na posebnom stroju i potom vraćala u štramac. Pastrovicchio otkriva da je taj posao obavljala štramacera ili češljačica vune koja je na poziv dolazila u kuću. Ovo je zanimanje zamrlo prije više od pola stoljeća, uz industrijalizaciju i ponudu suvremenih madraca koje su prvo nabavili imućniji, dok su siromašniji i dalje koristili štramace punjene vunom, pa čak i slamom.
Cipele po mjeri
Valeria Caldara turistima je predočila kako se izrađuju kožne cipele, odnosno kako je to radio poznati vodnjanski dizajner Erminio Voivoda (1902.-1991.). Nekad su se cipele izrađivale po mjeri, stajale su cijelo bogatstvo i nije si ih svatko mogao priuštiti. Mušterija bi poštom naručila cipele, a potom bi Voivoda otputovao do nje i dogovorio posao. Voivoda je, doznajemo, dizajnirao za Batu i Borovo, cipele je plasirao u Trst i Peć , a njegov atelje u Vodnjanu bio je poznat u cijeloj Jugoslaviji i europskim modnim centrima. Kalupi, nacrti, starinske kožne torbice i druga ostavština dio je Memorijalne zbirke „Voivoda“ u Vodnjanu , svojevrsnog muzeja postolarstva, koju je osnovala nasljednica Ljubica Brščić. (Napisala i snimila M. VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ)