"Pena čakan za poć igrat ruh, zakaj san biv navajen od otroka. Moji stareji so bili mlinari, tako san anka jas oš danas". Tim će riječima 80-godišnji Milan Ošo opisati što za njega znači sudjelovati u mlinarskoj igri pomirenja, prastarom običaju koji se u Svetom Ivanu održava na Pepelnicu ili Čistu srijedu, kršćanski spomendan i početak korizme.
Uzbuđenje je doista veliko, a kako i ne bi bilo, kada je igra na ruh, ujedno završnica pusnih svečanosti, tradicija duga tri stoljeća koja prema narodnoj predaji potječe još iz vremena uvođenja Sinjske alke, a začetnici su joj mlinari vodeničari iz nekadašnjih mlinova uz rijeku Mirnu. Iako je igra naizgled ležerna, pravila su stroga; muška družina Svetog Ivana i okolnih naselja, volovski rog i drvene palice - batice, baca po dva kilometra dugoj cesti od oštarije Sveti Ivan po državnoj cesti preko Fontane do oštarije Most kod Marinca. Jednako je važno drvenu palicu baciti što bliže volovskom rogu i izbjeći kaznene bodove, ali i nasmijati veselo društvo, našaliti se na račun svoga susjeda, izvikivati obiteljske ili druge smiješne nadimke kojima igrač poziva idućeg igrača; piturani lasići, oni ki pije mineralna, pilana Selci, veli Hrvat, Furt, Švik. Zadnji igrač u svakom krugu izvikuje "pagarošto", a igra završava večerom u naselju Most.
Iz generacije u generaciju prenosi se time tradicija koju su nekoć davno utemeljili mlinari vodeničari. Ljuti konkurenti, nakon pomirbe, u maškarama za večeru su ispekli ovna, bacili njegove rogove i zakopali "ratne sjekire". (Napisala i snimila Gordana ČALIĆ ŠVERKO)