Na maloj pozornici knjižare Castropola u subotu je predstavljena knjiga "Život bez imena" Vladimira Stojsavljevica u izdanju nakladnicke kuce Fraktura. Predstavljanje je održano u sklopu programa Sa(n)jam u Castropoli, koji ce se održavati skoro svake subote sve do ovogodišnjeg Sajma knjige u Istri, a o knjizi su, osim autora, govorili Magdalena Vodopija i urednik Seid Serdarevic.
Prije samog predstavljanja ulomak iz knjige koja povezuje Isusovo doba s Medugorijem i Sarajevom 80-ih godina prošlog stoljeca procitala je Jasna Kovacevic.
Vodopija je za autora rekla da je utkan u ovaj grad i to ne samo zato što njegov prijašnji roman nosi naziv "Pula", vec i zbog toga što je 90-ih godina u Puli stvarao Medunarodni kazališni festival mladih koji je iznjedrio generacije mladih glumaca, dramaturga, redatelja i plesaca. Stojsavljevic se takoder osvrnuo na Pulu, a što se ženskih likova u njegovoj novoj knjizi tice, kazao je da su ga inspirirale žene njegovog života.
- To su moje prijateljice, ali i moja majka i moje dvije sestre. Taj ženski temperament isprican u knjizi ima vezu sa stvarnošcu. Emocija koja je u knjizi prisutna jest ženska, ali je istovremeno i duboko ljudska. Cini mi se da se, što se žena tice, stvari nisu puno promijenile u zadnje dvije tisuce godina. Upravo je to bila jedna od nakana pisanja knjige, spojiti dvije vremenski jako udaljene price i opisati kakav je položaj žena. Socijalizam je ženu želio postaviti kao važno bice, no u tome, kao i u mnogocemu, nije uspio. Roman ujedno postavlja pitanje i tko su "drugi" i zašto se ne priznaju. Zašto ne priznajemo druge kulture i druge religije. Što se stanja u društvu tice, svijet u kojem živimo nije tako razlicit od odvratnog Rima. Ljudi se i dalje dijele na robove i robovlasnike samo što je potonjih manje, kazao je Stojsavljevic.
Urednika Seida Serdarevica zanimalo je zašto se, osim Judeje i Medugorija, autor odlucio prikazati i Sarajevo.
- Sarajevo i njegovi ljudi bili su za nas nešto najvažnije 70-ih i 80-ih godina. Sve što se tamo radilo, od Bijelog dugmeta pa do to nesretnog Kusturice, bilo je važno i pokušavalo nas je uvuci u povijest, a ona se ne sastoji od neodgovornosti i emocija. Povijest zahtijeva odgovornost za svaki cin i napredak koji taj cin proizvede. Prava povijest pocinje s odgovornosti. Sarajevo je tada bio ideja kolektiva koji se zvao Jugoslavija i trebalo ga je uništiti kao što su Rimljani uništili Jeruzalem, kazao je Stojsavljevic.
Roman "Život bez imena" oživljuje vrijeme Isusa Krista, Bogorodice, Jude, Rachele, Šimuna, Petra i Poncija Pilata. Kroz središnju pricu o Mariji iz Magdale, koju je Isus prozvao Magdalenom, govori o svevremenskoj i neuništivoj ljubavi. Uz tu osnovnu pricu Sojisavljevic se dotice vidjelica iz Medugorja, Marije i Varje, Sarajeva, stare Židovke Estere i psihologinje Zuhre. U konacnici "Život bez imena" je prica o ženama koje ce zbog ljubavi uvijek i bez kolebanja podnijeti žrtvu. (Piše Boris VINCEK; Snimio Manuel ANGELINI)