Podno istarskog planinskog masiva, na cesti Šušnjevica - Tunel Ucka, nalazi se konoba Tomaško, jedna od rijetkih na Poluotoku koja se može podiciti tradicijom duljom od jednog stoljeca. Nije poznato tko ju je i kada tocno otvorio, no o dužini njenog "staža" svjedoci fotografija iz 1905. godine.
"Tu sam fotografiju dobio prije nekoliko godina od gosta koji ju je našao u kolekciji jednog tršcanskog antikvarijata", kaže sadašnji vlasnik Miljenko Vasic. Njen reprint danas krasi promotivnu plocu dobrodošlice.
"Gostionicu je prije nas vodila obitelj Ribaric, koja i danas živi u selu. Uz nju se nalazila trgovina, a ispred benzinska pumpa na kojoj su se opskrbljivali autobusi koji su putovali preko Ucke na relaciji Pazin – Opatija. Nešto prije Drugog svjetskog rata ta je obitelj prodala gostionicu tastovu ocu, koji ju je vodio do njemacke ofenzive, kada je kuca, kao i mnoge u Vranji, spaljena… Još se vide rupe od metaka na škurnicama koje su ostale iz toga vremena", kaže nam Vasic. Cijeljenje ratnih rana je potrajalo pa je na ponovno pokretanje djelatnosti valjalo pricekati dva desetljeca, do ljeta 1967. godine.
"Otprimo oštariju, mi je reka muž, jer tada ni bilo oštarije u selu. I prvo smo mislili da cemo je držat dok odškolujemo dicu… Sin i hcer su završili fakultete, ali je onda došla unuka, a sad i praunuk Petar, koji ima cetiri i pol godine", objašnjava 74-godišnja Lina Tomaško kako ih je planirani kratkotrajni izlet u ugostiteljstvo održao u tim vodama do danas. "Pocelo se od nule, u pocetku su samo domaci ljudi i radnici iz kamenoloma dolazili na gemišt, poslije kad su dica pripomogla smo poceli pripremat kobasice, ombolo, pršut i sir, a danas nema ca nemamo, da ni neki hoteli nemaju takvu ponudu", kaže nam teta Lina.
Za našeg je posjeta glavna kuharica Ornela Matkovic iz Cerovlja pripremila za pocetak dva jela s tjesteninom iz vlastite proizvodnje: fuže s domacom kokoši i raviole s teletinom. Dok se s prvim, tradicionalnim istarskim jelom gotovo ne može promašiti, i potonje se, koje mnogo rjede srecemo u istarskim ugostiteljskim objektima, pokazalo potpuno pogodenim – ravioli punjeni sirom odlicno su se sljubili s ukusnim komadom teletine. Uslijedilo je planinsko jelo tipicno za poduckarski kraj - palenta sa srnecim odrescima u umaku, u kojem palenta okusom gotovo parira ukusnoj divljaci. Za kraj niza glavnih jela – "kraljevski" makaruni s gljivama i slasnim bešamelom.
Domacu tjesteninu u Tomašku inace serviraju i s drugim vrstama divljaci, govedinom, sezonskim gljivama, tartufima itd. Uz najavu pripremaju jela pod pekom (teletinu, janjetinu i piletinu), a specijalitet im je ombolo i kobasice s kupusom, što su prenijeli i na popularnu pizzu "Tomaško", koju kao i ostale vrste pizza peku navecer. Za hladno predjelo nude domaci pršut, salamu i kobasice, a za toplo maneštru s bobicima, jotu, brojne vrste juha (goveda, brokula, od gljiva, buce…). Svakako treba kušati i autohtone mlijecne proizvode ovoga kraja: kravlji sir i skutu obitelji Buretic iz Boljunskog Polja te ovcji sir iz Male Ucke obitelji Maliki, uz topli domaci kruh.
Cak i oni koji inace ne vole desertom završiti objed nece zažaliti kad kušaju ono što nude u Tomašku. Preporucamo slatke njoke s marmeladom, palacinke s kravljom skutom i medom te panacottu s tartufima i medom. Naruciti se mogu i palacinke s orasima, cokoladom i marmeladom, domaca štrudla s jabukama i brusnicama te slatki ravioli i njoki. Uz buteljirana vina poznatih istarskih proizvodaca (Matoševic, Arman, Pilat…), od onih otvorenih nude izvrstan refošk (i malvaziju) Patrika Sirotica iz Sovinjskog Polja te malvaziju i teran obitelji Pilat iz Vižinade.