"A gdje je sajam?", upitali su se mnogi koji su požurili na tradicionalni godišnji "Šesnajs otobra". Nekada bi ih na ulazu u glavnu ulicu docekala zabrana prolaza jer su uz nju bili poredani štandovi uz koje se vrzmalo mnoštvo ljudi, ali jucer su na nogostupu bila parkirana vozila kao i svakog drugog dana pa ih ništa nije sprecavalo da se odvezu do trga. Ako su to ucinili, uocili su izmedu vozila male štandove s hrpama maruna. Bilo je ih osam i dominirali su sajamskom ponudom. Nigdje onih nekadašnjih štandova s "džindžuvi - mindžuvi" robom, koja je cinila specificni kolorit seoskog sajma. Tocnije: jedan, ali bio je to kombi za ambulatnu prodaju. A u blizini kamion sa stocnom hranom, cvijece i ukrasno staklo.
Treba pohvaliti Jakova Miletica iz Labina, clana KUD-a "Ivan Fonovic Zlatela" Kršan, koji je neumorno svirao na mehu, reklamirajuci tako svoju ponudu ovog i ostalih istarskih instrumenata koje proizvodi. Ti zvuci bili su poveznica s onim starim vremenima kada se 16. listopada u Nedešcinu išlo kupiti ili prodati kravu ili svinju. Dogadalo se to pod ladonjama na ulazu u naselje iz smjera Labina, lokaciji koja je odavno poznata po tome što se preko nje dolazi do nogometnog igrališta.
Osim kao stocni, sajam je od pamtivijeka bio dan na koji su se Labinjani opskrbljivali marunima. Stoga u ovom slucaju možemo reci: maruni su vjecni! Vremenom se "Šesnajs otobra" profilirao kao dan na koji su u Nedešcinu ide na bakalar. Ove godine treba cestitati ugostiteljima koji su obogatili ponudu nudeci uz to i neizbježne cevapcice, kupus s kobasicom i ovcetinom, grah s kobasicom, tripice, venecijanu, pršut i sir te domaci kruh.