Iznenadni zahtjev Mosta o proglašenju isključivog gospodarskog pojasa obnovit će u Hrvatskoj raspravu koja se, osim 2011. godine, vodila pred svake parlamentarne izbore – onu o proglašenju jurisdikcije na Jadranu, odnosno raspravi o ZERP-u i tome jesu li u toj odluci sadržana sva prava i zaštita u Jadranu koju bi država trebala konzumirati.
Tako je još od 2003. kada je pred kraj mandata Vlada Ivice Račana na pritisak koalicijskog HSS-a proglasila ZERP. Vlada Ive Sanadera morala ga je suspendirati za članice Europske unije. Stručnjaci se od tada cijelo vrijeme spore oko toga jesu li ZERP-om obuhvaćena sva prava koja Hrvatska može imati, a još više oko toga ima li zemlja uopće kapacitet koristiti i ona prava koja je ugradila u ZERP.
Diskrecijska odluka
Prema Konvenciji o pravu mora iz 1982. godine svaka država koja ima izlaz na otvoreno more isključivi gospodarski pojas proglašava jednostrano svojom diskrecijskom odlukom. Konvencija kaže da je isključivi gospodarski pojas »područje koje se nalazi izvan teritorijalnog mora«, da se mora nastavljati na teritorijalno more te da se da se radi o posebnom pravnom režimu.
Konvencija još propisuje i to da država u prostoru isključivog gospodarskog pojasa ima suverena prava radi istraživanja i iskorištavanja, očuvanja i gospodarenja živim i neživim prirodnim bogatstvima voda nad morskim dnom i onih morskog dna i njegova podzemlja.
Država koja proglasi isključivi gospodarski pojas dužna je drugim državama dati pristup živim bogatstvima pod određenim uvjetima, no neživa bogatstva ona ne mora ni s kim dijeliti. Obalna država ima prava i na druge djelatnosti koje se tiču gospodarskog istraživanja i iskorištavanja pojasa, kao što je proizvodnja energije korištenjem vode, struja i vjetrova. Takva država ima prvenstveno pravo iskorištavanja živih bogatstava u isključivom gospodarskom pojasu, ali i snosi odgovornost glede istraživanja, očuvanja i gospodarenja živim bogatstvima. Ona mora osigurati da se živa bogatstva u njezinom isključivom gospodarskom pojasu ne iskorištavaju prekomjerno. Obalna država nadležna je propisima urediti ribolov drugih država u svom isključivom gospodarskom pojasu. Ona bi trebala regulirati ribolov na način da izbjegne pretjerano izlovljavanje.
Najveći dio tog režima Hrvatska je zapravo proglasila još 2003. godine Odlukom o proširenju jurisdikcije na Jadranskom moru, kojom je proglašen zaštićeni ekološko-ribolovni pojas (ZERP). U toj odluci stoji i rečenica da »Hrvatski sabor ovime proglašava sadržaje isključivoga gospodarskog pojasa«. Odlukom su proglašena suverena prava istraživanja i iskorištavanja, očuvanja i gospodarenja živim prirodnim bogatstvima izvan vanjske granice teritorijalnog mora, te jurisdikciju glede znanstvenog istraživanja mora i zaštite i očuvanja morskog okoliša.
Odluka Sabora
Među navedenim pravima nisu prava koje država ima u pogledu »drugih djelatnosti radi gospodarskog istraživanja i iskorištavanja pojasa«, prava koja se tiču neživih prirodnih bogatstava. Odluka Sabora tada nije obuhvatila ni podizanja i upotrebe umjetnih otoka, uređaja i naprava. To zapravo znači da su odlukom o ZERP-u proglašeni svi važni sadržaji isključivog gospodarskog pojasa.
Na to se pozivala i Vlada početkom prošle godine kada je odbila prijedlog HSP-ovca Ivana Šimunovića za proglašenjem gospodarskog pojasa. Uz to je u svom obrazloženju istaknula da su sva morska područja pod jurisdikcijom država članica Europske unije zapravo »ribolovno more EU-a«, te da bi takav slučaj bio i s isključivim gospodarskim pojasom. U tim područjima ribolov se može odvijati isključivo sukladno Zajedničkoj ribarskoj politici, pa se ni ne može zabraniti pristup ribarskim brodovima država članica. (J. MARIĆ)