Što to znaci biti Istrijan, kakav je položaj istrijanstva u odnosu na hrvatstvo, postoji li sraz izmedu ta dva pojma te ima li istrijanstvo veze s poticanjem nadnacionalnog regionalnog identiteta, neka su od pitanja na koja su pokušali odgovoriti sudionici okruglog stola, kojeg je u MMC Luka danas organizirao Savjet mladih Istarske županije.
U raspravi su sudjelovali etnolog Sandi Blagonic, kulturolog i književnik Erni Gigante Deškovic, Ivan Pauleta osnivac i prvi predsjednik IDS-a te povjesnicar i HDZ-ov saborski zastupnik Nevio Šetic.
Blagonic je u nekoliko navrata naglasio da je pitanje identiteta subjektivna kategorija, a osvrnuvši se na aktualni popis stanovništva, rekao je da nitko nikome ne može nametnuti kako da se osjeca jer bi to bilo obilježje totalitarnog društva.
"Imamo pravo na otvorenost, odnosno da se izjašnjavamo kako želimo i osjecamo jer identitet je društvena konstrukcija, a ne prirodna danost. Cinjenica je da se u politickim govorima 90-tih godina pocinje preispitivati što je hrvatstvo nasuprot srpstvu, a ono se u nekim dijelovima afirmira i kroz afirmaciju ustaštva. Za razliku od ostatka Hrvatske, Istra nije imala ustaški pokret te se stoga istarsko-hrvatski identitet nije mogao prepoznati u onome što se nudilo kao dominantna hrvatska paradigma.
Istrijanstvo se u to vrijeme nalazi u progoniteljskoj poziciji i odbojno je prema tadašnjem vladajucem HDZ-u, a svi one koji su bili protiv takve politike, tretiralo se da su protiv Hrvatske, što je ponovno totalitarni diskurs. Takoder pocinju se javljati razlike izmedu takozvanih "pravih" Hrvata i Hrvata", rekao je Blagonic.
S njime se nije složio Nevio Šetic koji pak smatra da je nacionalni identitet Istre odraz pripadnosti njenih stanovnika koji upravo pripadnost svom narodu, pokazuju u obliku individualnog identiteta. Šetic tvrdi da je istrijanstvo oblikovala hrvatska kulturna i nacionalna svijest, baš kao što je na to utjecala i talijanska kulturološka i nacionalna posebnost.
Smatra da je istrijanstvo neponovljiv i duboki narodni osjecaj te razina svijesti ovdašnjih ljudi koji pociva na tradiciji, kulturi, obicajima. Spocitnuo je što se velicanjem regionalnog, osjecaji o Istri, a time i istrijanstva suprotstavljaju hrvatstvu, dodajuci da upravo regionalizam pociva na spajanju razlicitosti ali ne u nacionalnom kontekstu .
Osvrnuvši se na izlaganje svog prethodnika, Erni Gigante Deškovic smatra da mnogi prema nacionalnom diskursu još uvijek gledaju s romanticarske pozicije, rekavši da takav monolitni osjecaj pripadnosti jednom narodu ili naciji, ne dozvoljava nadilaženje tih pojmova, a one koji to pokušavaju, tvrdi, tretira se kao svojevrsnu opasnost i nešto što treba sprijeciti.
"Cinjenica je da mitovi i nametnute stvari daju prividni osjecaj pripadnosti jednom narodu i naciji, kao što je to recimo tisucljetni san o Hrvatskoj. Zbog svega što nam se dogadalo kroz povijest, bilo je na neki nacin nužno homogenizirati nacionalnu pripadnost, pogotovo kada su u pitanju Srbi. Razmišljanjem "oni nisu kao mi" stvorena je umjetna diferencijacija.
Kada netko kaže da je Istrijan, to može znaciti da su mu se preci tako osjecali i izjašnjavali i to nije u suprotnosti da je ta ista osoba istovremeno Hrvat ili Talijan. S druge strane, imamo odvojeni nacionalni identitet, koji je pak u opoziciji prema Hrvatima, Slovencima ili Talijanima. Teško je definirati istrijanstvo, jer se na to još uvijek gleda s romanticarske i nacionalne pozicije", rekao je Gigante Deškovic, dodavši da se ne osjeca pripadnikom niti jedne nacije jer se radi o konstrukciji koja mu ništa ne znaci, baš kao što mu ništa ne predstavlja ni pojam nacionalne države.
Ivan Pauleta se ironicno zahvalio Neviu Šeticu što je svojevremeno propagirao da se on zalaže za odvajanje Istre od Hrvatske. "Ja to nisam htio, no s obzirom na današnju situaciju u državi, mislim drugacije. Istrijan je svatko tko poštuje sve istarske narodne skupine, dijalekte, govor, tradiciju te živi u kulturnom suživotu i djeluje u granicama svojih mogucnosti. Nije važno gdje i kada si roden, kako se prezivaš ili odakle dolaziš", kazao je Pauleta.
Naglasio je da se u slicnim razgovorima cesto koristi izraz "osjecaj" nacionalne pripadnosti, koji po njegovim rijecima ne postoji. "Nisam cuo da je jedan nacionalist rekao "danas se ne osjecam dobro". Osjecaj o kojem se zapravo govori pociva na mržnji, a ova je država stvorena na tome, jer trebalo je mrziti da se dobije država, rekao je Pauleta, pritom citirajuci Platona i J.J. Rousseaua " neprijatelj nije onaj koji nas mrzi, vec onaj koga mi mrzimo" te da su "uzvišenost nacije i velicanje države prvi i glavni uzrok nesrece ljudskog roda".
Blagonic je pak konstatirao da nacionalno bice kao takvo ne postoji, dodajuci da je svaki identitet ujedno i politicko pitanje te da su pitanje istrijanstva koristile i odredene politicke elite. Konkretno spomenuo je IDS, koji je imao odredene namjere motivirati istrijanstvo, a istovremeno, veli, oni koji su to prigrlili mogli su racunati na odredene probitke.
Šetic tvrdi da ako postoji samostalna i suverena država, sigurno postoji i put kako je do toga došlo, dodajuci da baštineci svoje hrvatsko iskustvo, želimo biti dio velike svjetske baštine. Naglasio je da se spominjanje ustaštva u kontekstu nastajanja Hrvatske, brkaju kruške i jabuke, ponovno naglasivši da su Istrijani dio suverene države i izražavaju svoj narod, spocitnuvši nekim sudionicima da govore na nacin da se treba zapitati ima li u Istri uopce Hrvata.
Blagonic je na kraju zakljucio da je nacionalizam eminentan mržnji o cemu svjedoci, istaknuo je, što je samo šest država, pretežito otocnih, uspjelo dobiti državu bez ratovanja.