Prosjecnom studentu u Hrvatskoj treba 15.755 kuna po semestru da bi pokrio troškove života i studija. Time ispada da visoko obrazovanje, koje bi trebalo biti svima pristupacno, studenta i njegovu obitelj košta godišnje 31.510 kuna, odnosno mjesecno 3.151 kunu za deset mjeseci, koliko traje akademska godina. Rezultati su to istraživanja Eurostudent o socijalnim i ekonomskim uvjetima studentskog života koje se svakih nekoliko godina provodi u europskim državama, a prvi puta lani i u Hrvatskoj, kada je ispitano više od 4.600 studenata cije je rezultate upravo predstavio Institut za razvoj obrazovanja.
Gotovo polovica studentskih izdataka odlazi na smještaj (u prosjeku 7.984 kune godišnje) i životne troškove, odnosno na hranu, odjecu, potrepštine (7.526 kuna). Slijede školarine, koje iznose oko 8.800 kuna godišnje. Studenti koji ne placaju školarinu svejedno snose troškove studija, oko 375 kuna za upisnine ili prijavnice. Na društvene aktivnosti, prijevoz i komunikacije u prosjeku student potroši oko dvije tisuce kuna. Ostatak, prema istraživanju, otpada na ostale troškove.
Najteže studentima strucnih studija
- Istraživanje potvrduje da ako ste iz obitelji nižeg socioekonomskog statusa, puno je manja vjerojatnost da cete uopce upisati visoko obrazovanje. Uocili smo velike razlike u uvjetima studiranja u vidu visine troškova i mogucnosti financiranja tih troškova. Ako student ne placa školarinu i smješten je kod roditelja ili u domu, može trošiti manje od 15.000 kuna godišnje. Ako treba platiti školarinu i živi u podstanarstvu, ukupni troškovi mogu biti cak dvostruko veci - 30.000 kuna godišnje.
Za izvanredne i studente na privatnim visokim ucilištima su troškovi cak trostruko veci, ukupni mogu iznositi 45.000 kuna i više. Buduci da se 82 posto studenata oslanja na obitelj kao glavni izvor prihoda, ovi troškovi, cak i najniži, mogu biti velika prepreka za studente iz obitelji nižeg imovinskog statusa, komentirao je Thomas Farnell, jedan od autora istraživanja Eurostudent iz Instituta za razvoj obrazovanja.
Takoder utvrdeno je da studenti strucnih studija imaju teže uvjete studiranja.
Ne samo da cešce dolaze iz obitelji nižeg socioekonomskog statusa, vec cešce placaju školarine, imaju vece životne troškove te imaju manju vjerojatnost primati stipendiju ili dobiti smještaj u domu od studenata sveucilišnih studija, dodao je Farnell.
Po iskazima studenata, najjeftinije prolaze oni koji žive u studentskom domu, gdje troškovi u prosjeku iznose tek 3.386 kuna, odnosno 1.693 kune po semestru ili 338 kuna mjesecno. Ukupno ovim studentima treba 20.000 kuna, dakle 10.000 kuna na semestar. Medutim, proizlazi da je svega 11 posto studenata smješteno u domovima, dok, primjerice, u Estoniji, Bugarskoj, Nizozemskoj i Ceškoj svaki peti student ima mjesto u domu.
Zasigurno za stanarinu najviše izdvajaju studenti podstanari, mjesecno oko 1.300 kuna, što cini 40 posto ukupnih troškova. U iznajmljenim stanovima živi nešto manje od trecine studenata, dok najviše njih živi s roditeljima (45 posto), cime je Hrvatska slicnija Francuskoj, Irskoj i Sloveniji negoli primjerice u Italiji, gdje ih je 73 posto, dok se znacajno razlikuje od, primjerice, Finske gdje samo cetiri posto studenata živi s obitelji.
Standardu cista trojka
Bez pomoci obitelji studenti u Hrvatskoj teško da bi studirali. Naime, cak 82 posto ih je navelo da studira zahvaljujuci financijskoj pomoci roditelja. Hrvatska time pripada grupi zemalja kao što su Portugal, Irska i Turska, dok se znacajno razlikuje od zemalja kao što su Švedska, Finska i Nizozemska, gdje roditelji financiraju samo od 13 do 19 posto studenata.
Stipendije prima tek 28 posto ispitanih studenata u Hrvatskoj, ali ni njima taj novac nije dovoljan za studentski život jer u prosjeku iznosi svega 807 kuna mjesecno. Cak i medu studentima smještenim u domovima stipendije predstavljaju u prosjeku tek trecinu prihoda. Da bi popravili svoj studentski standard, gotovo svaki drugi student radi povremeno ili stalno, a najviše to cine studenti u podstanarstvu, studenti strucnih studija i oni ciji su roditelji završili samo osnovnu školu, pa u pravilu imaju niža primanja.
Prosjecni student u ucenju i studiranju provede više od 30 sati tjedno, što je u skladu sa studentima ostalih europskih zemalja. No, oni koji rade, imaju manje vremena za pohadanje studija i ucenje, posebice ako rade cijelo vrijeme. Takvi studenti u prosjeku provode 25 posto manje vremena u studiranju, a istovremeno im na ucenje i posao otpada izuzetno visokih 60 sati tjedno! Kad se uzme u obzir da obican radnik ne radi više od 40 sati tjedno, jasno je koliko je studentima koji su prisiljeni raditi teže studirati. Kad se promatra subjektivni osjecaj studenata, cak 40 posto ih smatra da im novac kojim raspolažu nije dostatan za pokrivanje mjesecnih troškova, a u prosjeku svoj su studentski standard mladi u Hrvatskoj ocijenili - trojkom. (Piše Maša JERIN)
Školarinu placa 60 posto studenata
Po podacima Državnog zavoda za statistiku, 41 posto redovnih studenata ne placa školarinu, 35 posto studira redovno uz placanje, a 25 posto ih studira izvanredno uz rad i placa školarinu. Zanimljiv je podatak da je akademske godine 1993./1994. svega 12 posto hrvatskih studenata placalo školarinu, a danas je ta brojka narasla na cak 60 posto.
Sa zdravstvenim problemima 15 posto studenata
Prema rezultatima Eurostudenta, oko 15 posto studenata navelo je da ima nekakvu teškocu koja ometa studiranje, kao što su kronicne bolesti, tjelesni invaliditet, psihicki poremecaji te ostali zdravstveni problemi. Vecina ih smatra da se ne vodi racuna o njihovim problemima.
Mobilnost svega dva posto
Iako bolonjski proces promovira mobilnost studenata, svega je dva posto ispitanih studenata u Hrvatskoj navelo da su studirali u inozemstvu. To je cak niže od Turske, gdje zabilježen najniži postotak mobilnosti (tri posto), dok je u Norveškoj, primjerice, 19 posto. Interes za studije u inozemstvu pokazala je petina hrvatskih studenata, no cak 77 posto nema namjeru studirati, a kao glavnu prepreku mobilnosti navode dodatne troškove.
Troškovi polaznika strucnih studija viši za 25 posto
Troškovi studenata strucnih studija viši su za 25 posto od sveucilišnih. Dijelom se to može objasniti time što je na strucnim studijima veci udio starijih studenata koji imaju više troškove stoga što cesto žive samostalno i stalno su zaposleni ili su roditelj, kao i time da je ovdje više izvanrednih studenata koji ne uživaju potpore iz studentskih prava. Primjera radi, studenti koji imaju djecu, a takvih je šest posto, imaju najvece troškove po semestru - 32.000 kuna.
Ocevi studenata inženjeri i tehnicari, a majke trgovkinje i službenice
Podaci govore da su šanse za odlazak na studij više za studente obrazovanijih roditelja. Gotovo polovici studenata barem jedan od roditelja ima fakultetsko obrazovanje. Ocevi studenata najcešce su inženjeri i tehnicari, a majke su zaposlene u uslužnim, trgovackim i službenickim zanimanjima. Cak 93 posto studenata studira na javnim ucilištima. Muška populacija studenata brojnija je na studijima tehnickih znanosti (68 posto). Studentice cine vecinu u svim ostalim podrucjima znanosti, a posebice u humanistickim (78 posto). Zanimljiv je podatak da je samo sedam posto studenata upisalo studij s više od 20 godina jer vecina krene na studij odmah nakon srednje škole.