Najave najvećih hrvatskih proizvođača konzumnog mlijeka da će povećati tzv. tvorničke premije za 15 lipa da bi se "pomoglo neposrednim proizvođačima mlijeka" te da će zbog toga jednako toliko porasti maloprodajne cijene mlijeka, što će na svom kućnom budžetu najviše osjetiti krajnji kupci, samo su djelomično iskrene.
Činjenice iznijete u tim priopćenjima mogu biti i istinite, ali, kad se malo prouči tržište mlijeka i način formiranja njegove cijene, proizlazi da će do najavljenog poskupljenja doći ne radi zaštite proizvođača, već zaštite profita ponajviše velikih mljekarskih sustava, kakvi su u Hrvatskoj primjerice Dukat i Vindija.
Istarski su proizvođači mlijeka očajni zbog trenutačnog stanja na tržištu i uz sve nepogode koje su ih zadesile minule dvije sušne godine - zbog suše je manje stočne hrane, krave se slabije hrane i daju manje mlijeka - prijete smanjivanjem stočnog fonda, odnosno prodavanjem krava klaonicama. Takvo nam raspoloženje prenosi Silvano Orbanić, predsjednik udruge Mlikarica, koja okuplja osamdesetak članova iz cijele Istre, koji svi zajedno imaju oko 1.500 krava, i u dobrim godinama znali su proizvoditi i do deset milijuna litara mlijeka godišnje.
Ove godine, zbog suše, loše ishrane i smanjenja broja krava, predviđa se da će članovi Mlikarice proizvesti tek oko sedam milijuna litara mlijeka. I Silvano Orbanić kao proizvođač mlijeka na svojoj koži osjeća isto što i članovi udruge, budući da sa svojih 60 krava proizvodi oko 350.000 litara mlijeka godišnje, a otkupljuje mu ga PIK Rijeka. Riječka mljekara inače otkupljuje 70 posto proizvodnje kravljeg mlijeka u Istri, a ostatak otkupljuju žminjski Latus, mljekara Vesna iz Loborike te porečka Agrolaguna.
Istarski su mljekari preko strukovnih udruga povezani s kolegama iz cijele Hrvatske i razmjenom informacija dolazi se do saznanja koja pomalo odudaraju od onih koje se objavljuju u medijima. Tako gotovo propagandno intonirana vijest da će najveći hrvatski mljekarski sustavi Vindija i Dukat povećati tvorničke premije za po 15 lipa između redaka dobiva dodatne sadržaje: da će se u tim tvrtkama premije koje nisu bile iste za sve proizvođače (jer su ovisile o količini isporučenog mlijeka i o parametrima kvalitete) zapravo uprosječiti, što opet znači štetu za većinu proizvođača.
Budući da sve hrvatske mljekare preko svoje strukovne udruge koordiniraju i dogovaraju poslovne poteze (slično Hrvatskoj udruzi poslodavaca i njenim strukovnim podudrugama), lako je moguće da će i PIK Rijeka morati slijediti strukovni diktat. Stoga će i istarskim stočarima, koji su inače dosad od riječke mljekare ipak dobivali malo veću premiju (koliko točno - nemoguće je saznati jer su tvorničke premije poslovna tajna mljekara) nego ostali hrvatski stočari, postati još neisplativije proizvoditi mlijeko.
Među tri otkupljivača mlijeka sa sjedištem u Istri najveći je žminjski Latus, koji od dvadesetak kooperanata otkupljuje oko 180.000 litara mlijeka mjesečno (dok Vesna iz Loborike i porečka Agrolaguna zajedno otkupljuju još toliko). Kako nam kaže vlasnik Latusa Sandi Orbanić, žminjska mljekara nastoji održati korak s najbližom konkurencijom i tvorničkom premijom kompenzirati smanjenje državne zajamčene cijene.
Za mlijeko otkupljeno u kolovozu također su povećali premiju da bi ukupna otkupna cijena ostala ista, a njihova je veća nego drugdje u Hrvatskoj. Da bi zadržali mogućnost potpore proizvođačima mlijeka, pripremaju povećanje svojih prodajnih cijena za oko pet posto, čime međutim neće povećati prihode - jer je cijena njihovih prerađevina, prvenstveno zbog oštrih trgovačkih uvjeta, zadnjih mjeseci pala za deset posto. (piše D. ŠIŠOVIĆ)